INTERVJU

IGOR KORDEJ 'Prvi strip koji sam u životu nacrtao bio je vestern. I onda 50 godina ništa, sve dosad...'

    AUTOR:
    • Vladimir Šagadin

  • OBJAVLJENO:
  • 19.11.2017. u 16:38

Zagreb, 181117.
Igor Kordej strip majstor.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

 

Na ovogodišnjem Interliberu u sjajnom izdanju Fibre objavljen je strip-integral “Maršal Bass” iz pera Darka Macana i Igora Kordeja. Nakon “Mi, mrtvi”, ovo je drugi serijal domaćeg dvojca za uglednoga francuskog izdavača Delcourta. U Fibrinu izdanju u jednoj su knjizi objavljena dva nastavka koja su u Francuskoj izvrsno primile i kritika i publika. Kad pročitate strip, bit će vam jasno i zašto - “Maršal Bass” je sjajan, punokrvni vestern ispričan modernim jezikom u klasičnoj maniri. Bez pretjerivanja - crtež je kanonski, kvalitativno u ravni s najboljim Giraudovim albumima o poručniku Blueberryju, a priča je bolja od, primjerice, Tarantinove u “Mrskoj osmorci”. Već sada je jasno da je riječ o budućem klasiku hrvatskog i europskog stripa, i zbog toga smo razgovarali s Igorom Kordejem, našim proslavljenim stripašem svjetske karijere uoči zagrebačke promocije “Maršala Bassa”.

Kako je došlo do ideje da se radi vestern strip?

- Naš urednik u Delcourtu Fred Blanchard prvi je predložio i pogurao obojicu u vestern projekt. Sjećam se da mi je tada, na početku razgovora o projektu, u jednom e-mailu pisao: ‘Sad kad je veliki Giraud umro, nastala je velika praznina u žanru vesterna koju bi trebalo popuniti’… I tu sam se malo prepao - očekuje li se od mene da imitiram Giraudov planetarno prepoznatljiv stil? Na kraju sam zaključio da jedino što mogu jest da stvar uradim na svoj način, najbolje što mogu u datim okolnostima. I ispalo je super. Zadnja stvar po kojoj bih želio da me pamte je da sam bio nekakav Giraudov klon…

Fibrino izdanje otvara tvoja posveta - Andriji Mauroviću, gdje kažeš da su Stari Mačak i Polagana Smrt najoriginalniji i najbizarniji likovi u žanru vesterna. Ti si dijete Plavog vjesnika, što je za tebe značilo naći se u žanru vesterna?

- Pa, ja sam generacija koja je odrasla na vesternima - u to doba vestern je bio izuzetno popularan žanr - i u stripu, i na filmu, i u literaturi. Kao tinejdžer sam prošao, što se tiče filma, i uspon i pad špageti vesterna, prošao kroz američki revizionistički vestern… a da ne pričam da su prvi stripovi koje sam (još sričući) pročitao ranih šezdesetih bili upravo stripovi Andrije Maurovića ‘Crni jahač’ i ‘Misterij zelenih močvara’.

Moji prvi ‘ozbiljni’ crtački pokušaji bili su vezani za strip-natječaj Plavog vjesnika, na koji sam nadobudno slao nekoliko kadrova svoga prvog vestern stripa - imao sam tada 10 godina. Tih sam godina svaki četvrtak čekao na kiosku nove sveske ‘Crtanih romana’, tadašnje vestern strip edicije… sjećam se i članka o mojoj familiji u Večernjaku iz tih godina, gdje se spominje da upravo radim na svom vestern stripu ‘Crveni tomahawk’… Zaključak je da sam od malih nogu bio zaražen vesternom, a paradoksalno je da me tijekom cijele crtačke karijere koja traje već više od 40 godina nitko od izdavača dosad nije tražio da crtam vestern! No, ipak sam došao na svoje, uparen s Darkom Macanom, najboljim piscem istočno od Rio Grande, hahaha... I uživam ko prase!!! Krug se zatvorio, i eto, zadnjih nekoliko godina i na filmu i u stripu svjedočimo velikoj revitalizaciji tog žanra.

Zagreb, 181117.
Igor Kordej strip majstor i Darko Macan, scenarist na promociji stripa u knjiznici Bogdana Ogrizovica. Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

Igor Kordej i Darko Macan

 

‘Maršal Bass’ je povijesno istinita priča o gospodinu Riveru Bassu (kakvo ime!) koji je bio prvi crnac zamjenik maršala Arizone. To je priča o usamljenom čovjeku, jer ne može biti drugačija. U tvojim stripovima često čitamo priče o takvim likovima. Je li to zapravo onaj tvoj Tarzan iz djetinjstva, iz vremena Plavog vjesnika - usamljeni divljak, gospodin s mišićima?

- Da, taj Bass - gospodin Grgeč, hehe... Pa, pustinjska prostranstva Divljeg zapada imaju dodirnih točaka s afričkom džung­lom, naročito po surovim uvjetima života u kojima možeš preživjeti zahvaljujući ne samo fizičkoj spremi nego i inteligenciji i prilagodljivosti jačoj od ostalih… To su eskapistički žanrovi u kojima čitatelji projiciraju sebe na te arhetipe usamljenih heroja koji, sami protiv svih, mogu da preokrenu stvari u svoju korist, i usput da zbare pokoju zgodnu i zločestu damu ili da obrane nevinost pokoje čestite dame… Zapravo, situacije na koje danas više ne možeš naići u stvarnom životu.

Bass je na svojoj koži okusio svu okrutnost svijeta. Odustao sam od brojanja riječi ‘crnčuga’ u stripu, valjda se pojavljuje na svakoj drugoj stranici. I to mi se sviđa jer strip nije ‘politički korektan’, hvala bogu.

- Ja sam na početku imao namjeru da malo čačnem u bolne točke američke povijesti o kojima sam naučio tijekom boravka u Kanadi - bio sam predložio dvije priče, koje se do dan-danas nastoje strpati pod tepih, ali ljudi pamte... Prva je o masovnom prisilnom raseljavanju Francuza s američke Istočne obale od strane Engleza krajem 18. stoljeća, neka vrsta ‘križnog puta’ tijekom kojeg su tisuće poumirale od gladi i bolesti. A druga priča je o bataljonu svetog Patrika tijekom američko-meksičkog rata polovicom devetnaestog stoljeća. To je bio američki bataljon sastavljen od Iraca katolika koji se odmetnuo i prešao na meksičku stranu, da bi im se onda pridružili i odbjegli robovi i ostala katolička bratija iz američke vojske… To su bili moji prijedlozi; međutim Darko je, nakon silnog čačkanja po dokumentaciji i internetu, izašao s nečim sasvim drugim, i zbog toga mi je jako drago!

‘Maršal Bass’ je doista sjajno ispričan i nacrtan. Postoje stranice i kadrovi koje sam dugo gledao prije nego što bih počeo čitati tekst. Od noćnih dijaloga gdje junake obasjava mjesečina ili odsjaj vatre do akcijskih kadrova koji me podsjećaju na slike starih majstora - pune su detalja. No, sve je u funkciji priče. Vidljiv je klasičan pristup naraciji - to je nešto što veže tebe i Darka Macana?

- Na dosta stranica sam se namjerno zezao s klasičnim podjelama kadrova po tabli - 6 kadrova, 8 kadrova, 9 kadrova, 12 kadrova, onda sam u tim samonametnutim ograničenjima nastojao iznaći najsvježija rješenja. To je samo neka vrta posvete klasičnim majstorima stripa. Tu sam se našao na istoj liniji s Darkom jer znam da i on poštuje i voli te klasične postulate prilikom komponiranja jedne strip-table.

S Darkom si surađivao na raznim projektima - Tarzan i Carson u Dark Horseu, Cable (X men) u Marvelu, bilo je nešto domaćih suradnji (Texas Kid) pa do ove francuske faze: ‘Mi, mrtvi’ i ‘Maršal Bass’... Čini se kao da ste tek u Francuskoj naišli na pravi format za jak dvojac. Poigravate se kanonima, poštujete i promišljate žanrove na način koji ne umara, već veseli čitatelja.

- Macan je, po meni, najbolji pisac u regiji, pravi renesansni čovjek, uz to i vrstan crtač, scenarist, urednik… ono što smeta javno mnijenje je ta raznovrsnost jer ne znaju u koju ladicu da ga strpaju i mislim da se Darko baš zbog te raznovrsnosti mora pomiriti s tim da neće biti priznat kao pisac onoliko koliko zaslužuje… Ali možda je to prednost jer ga ja imam kao scenarista bez bojazni da će mi ga netko oteti i posvojiti (smijeh). Darko je vrstan poznavalac stripa i u njegovim scenarijima su izrazito ekonomični i efikasni opisi kadriranja, mjesta događaja i likova, u dijalozima nema praznog hoda već pogađaju ‘pravo u sridu’, tako da je raditi s njim golemi gušt!

Zagreb, 181117.
Igor Kordej strip majstor s svojom gospodjom i sinom.
Foto: Bruno Konjevic / CROPIX
Bruno Konjević / CROPIX

Igor Kordej strip majstor sa svojom gospođom i sinom

 

Posebna priča ovog stripa je njegov kolor. Sugestivan, nenametljiv i bogat. Za njega su bili zaduženi Desimir Miljić i Nikola Vitković.

- Desko je samouki talentirani, ali svojeglavi kolorist s kojim sam se prilično namučio - finalni kolor rezultat prvog albuma je, da skratim priču, velikim dijelom i moja zasluga kao supervizora. A Nikola Vitković je već druga priča - on je i sam dobar crtač i slikar s profesionalnim obrazovanjem, prepoznatljivog stila i prilično jasne vizije o tome kako i što treba raditi. S kolorima drugog albuma sam mnogo zadovoljniji i to je put kojim će se nastaviti.

‘Rad, rad i samo rad’ postala je tvoja maksima kao strip-crtača i ona ne blijedi već desetljećima. Kako to biva, u inozemstvu su ti pokazali koliko te cijene pa si odlikovan i francuskim odličjem viteza reda umjetnosti i kniževnosti. Kakav je tvoj status na strip-tržištu? Koliko ti je naštetila nedavna kriza strip-tržišta u Francuskoj?

- Kriza polako jenjava, ali se stvari nikad više neće vratiti na razinu od prije deset godina. Naklade padaju i dalje, i to se na mene odrazilo utoliko što mi je ove godine smanjen honorar po tabli stripa. To je opet privremeno, jer sada s Maršalom, koji se super prodaje, opet imam jaku podlogu za pregovaranje (Ameri bi rekli - polugu, a Tile - monetu za podkusurivanje) pa očekujem da će sve biti po starom do kraja ove godine. Već sam ranije, kao okorjeli slobodnjak, prolazio kroz takve situacije. Tako to ide - malo gori, malo doli.

Živiš na relaciji Zagreb - Beograd, prisutan si na festivalima koliko možeš kroz izdanja i poneku izložbu - kako vidiš situaciju sa stripom u Hrvatskoj i Srbiji?

- Situacija je ista u obje zemlje - odlična ponuda izdavača (koji su uglavnom fanatici i zaljubljenici u strip), a potražnja nikakva jer su ljudi sve siromašniji. Tu nisam optimist, jer kriminalce na vlasti i njihove pajtose, kriminalce tajkune s obje strane boli ona stvar za kulturu pa su svi kanali subvencioniranja kulture zatvoreni… Situacija u zapadnom svijetu, poglavito u SAD-u, je takva da kompletna kultura, umjetnost i znanost opstaju gotovo isključivo na račun donacija, sponzorstva bogatih ljudi. Ne zato što su oni bogzna kakvi filantropi (i njih boli ona stvar za gologuziju), nego zato što su te donacije regulirane zakonski i služe im kao porezne olakšice. U cijeloj našoj regiji nisu doneseni takvi zakoni i još dugo neće biti. Zato treba pomaknuti stanje svijesti i prestati računati na bilo kakvu pomoć ‘odozgo’, nego činiti po onoj staroj - uzdaj se u se i u svoje kljuse. Vidim, nažalost, što se tiče stanja svijesti, da će trebati mnogo više vremena nego što sam pretpostavljao da masa dosegne ‘granicu pucanja’… Pa bih onda zaključio da narod ima i vlast i kulturu kakvu zaslužuje.

Na novosadskom strip-vikendu u rujnu i u organizaciji Francuskog instituta otvorena je zanimljiva izložba - ‘Slučajni partneri’. Na njoj možemo vidjeti zajedničke radove s Janom Adamović, uz koju te vežu i emotivni i poslovni odnosi.

- Taj je koncept partnerstva u životu i u profesiji fino zaživio, pa smo prije nekoliko tjedana imali otvorenje velike, proširene novosadske verzije izložbe u Francuskom kulturnom centru u Beogradu. Mislim da uskoro možemo očekivati i gostovanje u zagrebačkom Francuskom centru, pa i u drugim većim gradovima u regiji. I naravno, promijenili smo naziv izložbe u ‘Ti i ja... i on’, jer naša veza nije nimalo - slučajna.

Treći ‘Maršal Bass’ je u pripremi, barem Darko Macan tako tvrdi. Dio si Delcourtove obitelji, na čemu trenutno radiš?

- Završavam album ‘Tajna Povijest 0’, što bi se reklo, ‘prequel’ cijelog serijala, koji je dosad izašao u 34 albuma. I jedva čekam da to obavim jer žudim da spustim svoje nervozne šape na trećeg ‘Maršala’ - to će biti za koji dan!

A za iduću godinu - svi znakovi govore da će biti još albuma na vidiku i to me jako veseli! Darkovi scenariji su jedini u zadnjih desetak godina za koje mogu reći da tijekom rada po njima nemam osjećaj da gubim vrijeme, već naprotiv, osjećaj da se stvara nešto veliko, vrijedno i trajno, ono - zadužbina potomcima!

Izdvajamo