Kada se izložba nazove “Gajba i tić”, a podnaslovi “Pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre”, odmah se razjasni da vam nešto u naslovu nije jasno.
Što je skriveno u samom naslovu, šira hrvatska javnost će lakše dokučiti zamijenimo li gajbu kavezom ili krletkom, a tić poleti krilima. Istranima će odmah biti jasno da je riječ o fatalnoj privlačnosti gajbe kojoj tić ne može odoljeti. Citiramo li stari napjev iz sela Muntića, sve će biti posve jasno: “Oj ti mala iz Muntića, ti daj gajbu, ja ću tića”.
“Gajba i tić metafore su za ženski i muški spolni organ i nalazimo ih u poznatim narodnim pjesmama s erotskim sadržajem - tarankama koje je 1971. prikupio Ive Rudan. Ista se metafora nalazi u botunadi - talijanskoj inačici takve erotske pjesme”, objašnjava nam kustosica Tajana Ujčić koja dodaje da zapravo podnaslov objašnjava o kakvoj se izložbi radi.
Karl Schrecker, Djevojka sa svilenim plaštem, Pula-Brijuni, 1920. – 1926.
Zahtjevan prostor
Autori izložbe su dizajner Mauricio Ferlin te kustosice Tajana Ujčić i Katarina Marić.
Mada je očito riječ o svojevrsnoj povijesti istarske seksualnosti, ta je seksualnost kroz postav izložbe dosljedno pokrivena i raskrita, odnosno predstavljena kroz stalno traganje između javnog i tajnog, između ljubavi i seksa, između žene i muškarca, kroz paralele između urbane i ruralne seksualnosti.
Ključni obol izložbi dao je dizajner Mauricio Ferlin koji naglašava da “spolnost nema sredine; ili je otkrivena ili je skrivena”. Ferlin ne krije da je postav determiniran građom koja je bila na raspolaganju, ali još više posebnim i zahtjevnim prostorom Svetih Srca, bivše crkve oko koje su nekada bile brojne javne kuće.
Postav otvaraju dvije misli: “Muškarci (misle da) drže stvar u svojim rukama” i “Žene (misle da) drže konce u svojim rukama”. Misli su naravno dvosmislene, posve u skladu s cijelom idejom izložbe koja nam istovremeno otkriva i sakriva seksualni život u Istri od antičkih vremena do danas. Ferlinov postav tematizira muškost i ženstvo, otvorenost i zatvorenost Istre, eros i erotičnost u Istri te naglašeno suprotstavlja suzdržano i sputano onom otvorenom i razigranom u karakteru i mentalitetu Istrana.
Prostor bivše crkve u osnovi je podijeljen na lijevu, mušku stranu i desnu, žensku koje se na prostoru oltara spajaju. Ovaj je dio posvećen vjenčanjima, kako građanskim tako i ruralnim, ali i svemu što prethodi formalnom spajanju poput zaljubljivanja i plesova.
skulptura rudara kipara Marcella Mascherinija
Slojevi priče
Zanimljivo je vidjeti i dramaturgiju seoske svadbe koja u nekom trenutku postaje vulgarna.
Muški put do oltara započinje izlošcima antičkih kamenih falusa (ima ih od XXS do XXL) da bi se kasnije simbolika muškog spolnog organa prenosila u oruđe odnosno oružje, što pratimo kroz razne vremenske faze ne nužno kronološki povezane.
Eksponati, posuđeni iz raznih istarskih muzeja i zbirki, naoko su nepovezani, ali tvore intrigantnu i skladnu priču u slikama. Ferlin postavlja izložbu kao da slaže kadrove nekog videospota koji uvijek možete pogledati ponovno jer ćete naići na neki novi pripovjedački sloj.
Vojni blok
Neovisno iz kojeg pravca promatrate postav, nailazite na stalne opreke, pa tako iznad goleme skulpture golog radnika iz Raše koji veliča Mussolinijeve fašističke ideale u prizemlju, na galeriji stoji skulptura muškarca “zaštitnika kuće” iz Marčane koji ima na glavi kaubojski šešir, a u ruci drži “pišulina” kojeg je muški izvadio iz hlača.
Artefakti izložbe protežu se od antike do današnjih dana i većinom prate mušku i žensku liniju prihvaćanja teme spola i spolnosti. U “ženskoj” liniji je tako zanimljivo čitati simboliku preslica kao zaštitnica plodnosti.
Zanimljiva je građa postavljena i na galerijama između kojih je razapeto uže na kojima se “suši” žensko rublje. Galerije su zauzele knjige, razni proizvodi seksualne tematike, uključujući komercijalne i turističke, zaključno s nedavno otisnutim kalendarom golih nogometaša NK Plomina.
Važan segment izložbe je i “vojni blok” jer je Pula od vremena Austro-Ugarske bila puna vojnika pa su iz ladica izvučene razglednice s ljubavnim motivima s početka prošlog stoljeća, ali i pisma vojnika JNA. Posebna atrakcija su fotografije radničkih ormarića iz Uljanika koje na svoj način svjedoče o seksualnim preferencijama škverana.
Tajana Ujčić, kustosica izložbe, naglašava da je prikupljeno više od 700 eksponata, pretežno iz istarskih muzeja, ali i privatnih zbirki pri čemu smatra da je posebno važno što će iza izložbe za buduće generacije ostati dio građe koja se do sada smatrala šundom, a svjedoči o pogledima na seksualnost u 20.stoljeću.
Rimski kameni reljef s prikazom itifaličkog satira s repom, star dvije tisuće godina, svjedoči nam tako o potenciji prastanovnika Pule, ali usputni podatak da je reljef kasnije završio kao sekundarni građevinski materijal govori da neke kasnije barbare antička kuratost nije previše impresionirala.
Po svemu zahtjevna i temom intrigantna izložba “Gajba i tić: Pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre” (27. travnja - 31. listopada 2017.) plod je trogodišnjeg rada kustosa istarskih muzeja. Treba posebno naglasiti da su se uz Koordinaciju istarskih muzeja i mnogobrojne stručne suradnike, na ovoj izložbi angažirali Pokrajinski muzej u Kopru, Pomorski muzej u Piranu, Gradski muzeji iz Trsta i Arheološki muzej iz Akvileje.
“Svo troje smo Istrijani, u naslijeđu i odgoju imamo i to prikriveno i to raskrito kad se govori o ljubavi i spolnosti. Bio nam je isuviše jasan kontekst predmeta koji su uvršteni u izložbu. Najviše smo se trudili oko toga da taj kontekst prenesemo široj publici”, komentira rad na samoj izložbi druga kustosica Katarina Marić.
Upravo ovom izložbom, tek otvoreni Muzejsko-galerijski prostor Sveta Srca dobiva aureolu jednog od najzanimljivijih i najljepših izlagačkih prostora u Hrvatskoj, a autori svojim inovativnim pristupom muzejskoj građi uvode novi, autentični način predstavljanja baštine u Istri.
Produkcija
Koordinacija muzeja Istre, nastala poticajem Istarske županije, jedinstveni je primjer okupljanja muzeja u stvaranju i produkciji velikih i značajnih izložbi. Već prva izložba, “Ki sit ki lačan”, koja je nastala njihovom suradnjom, izazvala je pažnju ne samo publike u Istri i putnika koji u nju dolaze, nego i cjelokupne hrvatske javnosti. Izložba “Ki sit ki lačan” i Arheološki muzej Istre kao nositelj izložbe te su, 2012. godine, dobili prestižnu nagradu za izložbeni projekt godine Hrvatskog muzejskog društva.