ZAGREB - Ispred kuće u kojoj je stanovao u Brooklynu, na sunčan i vruć dan, umjetnik Ivan Mesek izašao je s ligeštulom i fotografijom ispod jedne ruke, i CD playerom u drugoj ruci. Ispružio je ligeštul, legao je udobno na njega u mornarskim kupaćim gaćicama, pustio je zvuk cvrčaka s CD-a, ispred sebe je stavio uvećanu fotografiju mora ispred Dubrovnika koju mu je iz Hrvatske poslao prijatelj. Onda je prekrižio ruke pa udobno odmarao.
Ignorirao prigovore
Pa, iako su u New Yorku navikli na sve, privukao je znatiželjne poglede prolaznika. Bilo da su ga samo okrznuli pogledom i pomislili kako je još jedan luđak stigao u njihov grad, bilo da su stali i znatiželjno promatrali što će biti dalje. Neki se i nisu obazirali: jedna obitelj pored njega sjedila je i uživala na ulici, majka je i dalje češljala svoju kćer. Različite reakcije nisu ga omele. Ostao je sjediti par sati.
Ulovljen na mostu
Isto je izveo i na stanici podzemne željeznice te u China Townu. Naziv je performansa “Homesick” (Čežnja za domom), a Mesek ga je osmislio u sklopu rezidencijalnog programa Art in general, putem kojeg je boravio u New Yorku: - Kustosice tog programa u Hrvatskoj su obišle nekoliko ateljea, a nakon par mjeseci javile su mi da sam odabran. Za performans “Homesick” važan je kontrast njujorškog i mediteranskog ambijenta - kaže Mesek, kojemu inspiracije nije nedostajalo. Za preformans “Stuck in between” (Zaglavljen između) odjenuo je sivo, dobro krojeno odijelo i uzeo praznu aktovku.
Na mostu je usred radnog dana ispisao riječi: This/That, Here/There, Now/Then i onda je odjeven poput biznismena koji kasni na burzu bjesomučno trčao između tih riječi, tamo i natrag. Ima li boljeg načina da se pokaže zaglavljenost u svakodnevnici?
Potom, u podrumu Rockfeller centra napravio je umanjenu verziju Tatlinovog Spomenika internacionali, a ispod je stavio veliku kinesku kičastu tortu. Odjeven u vojničku odoru stajao je ispod spomenika i jeo dok mu nije pozlilo:
- Svaki idealizam ode u krajnost, i u konzumerizam - kaže varaždinski umjetnik o radu “Revolution eats himself”.
Trag u politici
Mesek je ravnatelj Galerijskog centra Varaždin, a 4 je godine bio u za umjetnika netipičnoj ulozi: do 2009. bio je dogradonačelnik Varaždina:
- Ne vidim zašto se to češće ne događa. Umjetnici bi trebali biti ljudi s vizijom - kaže. Što je on promijenio? - Doveli smo Dylana, započeli smo Galerije na otvorenom, gdje socrealističke zgrade odijevamo u djela avangardnih umjetnika...