U Muzeju Mimara ovih se dana obilježava 120 godina rođenja donatora po kojemu muzej nosi ime. Održano je i predavanje u MDC-u, vezano uz obilježavanje obljetnice, koje je izazvalo pozornost, na temu podrijetla umjetnina.
Centralna izložba je, naime, “Odabrana djela Mimarine donacije Strossmayerovoj galeriji HAZU”. Kao i mnogo toga što je vezano uz Antu Topića, i okolnosti su ove donacije djelomice neriješene, a klupko se polako razmata najnovijim istraživanjima. Npr., još je nepoznata sudbina petnaest slika koje su trebale biti u donaciji, no izgubljene su u poslijeratnom vihoru. Postoje fotoalbumi tih umjetnina pa nije izgubljena nada da će se nekoj od njih kad-tad ući u trag.
Ante Topić Mimara
Uloga Rusa
Također, mnoge su slike ušle u Mimarinoj donaciji, kao djela Veronesea, Giorgionea ili Tiepola, dakle, kao slike pripisane slavnim imenima, što je kasnije odbačeno. No kako navode autori izložbe, nove atribucije ne umanjuju vrijednost ovih slika.
Nije točno utvrđeno kada je Mimara, koji je godinama kasnije osnovao i vlastitu donaciju, umjetnine odučio pokloniti Strossmayerovoj galeriji.
O okolnostima donacije u popratnom, vrlo opsežnom katalogu piše Ivan Ferenčak. Ferenčak tako navodi da je kolekcija slika koja se nalazi u Strossmayerovoj galeriji u Jugoslaviju stigla već 40-ih godina prošlog stoljeća. Kako tumači: “na okolnosti transfera umjetnina ukazuje pismo što ga je general Ivan Gošnjak uputio Josipu Brozu Titu 6. kolovoza 1948., a koje ujedno opovrgava i nekoliko ‘činjenica’ vezanih za Topićevu donaciju umjetnina Strossmayerovoj galeriji”. U generalovu pismu među ostalim stoji: “Albumi predstavljaju slike i ostale umjetničke vrednosti koje je našoj zemlji poklonio naš zemljak ‘Mimara’.
Pošto su Rusi odbili da propuste te vrednosti legalno iz svoje zone, one će biti ukrcane u sledeći transport nelegalno, i verovatno u toku ovog meseca biće u Jugoslaviji. Dosadašnji vlasnik ‘Mimara’ pita da li da dodje zajedno u zemlju sa tim umetničkim vrednostima. Potrebna su u tom pogledu naredjenja, da bi se u Berlin to pravovremeno javilo, kao i daljna naredjenja u pogledu tih umjetnina, kada ona stignu”. Kada su umjetnine stigle na ljeto 1948., na njima je bila i posveta koju je ispisao sam Topić “Jugoslavenskim narodima i njihovom velikom vodji i učitelju maršalu Titu”.
Jedna posveta
Za tu je posvetu kasnije donator izjavio kako je nastala na nagovor Većeslava Holjevca koji je “smatrao da će spomen Titova imena dati više sigurnosti u transportu umjetnina od Berlina do Zagreba”. Ferenčak, dalje, tumači kako je trebalo proći sljedećih dvadeset godina prije nego što je veći dio zbirke Mimarinih umjetnina stigao u ovu galeriju: bilo je to 1968. O izložbi donacije koja je uslijedila godinu dana kasnije mediji su pisali euforično, donacija je proglašena prvorazrednim događajem.
Bila je pokazana 61 umjetnina, kasnije se ušlo u trag još nekima, pa je broj darovanih djela narastao na 84. Riječ je o raznolikim umjetninama, koje sežu od romaničkih skulptura, preko slika iz gotike, renesanse i baroka, te kasnijih radova gotovo svih važnijih europskih škola, brojnošću se ističu djela francuskoga i nizozemskog slikarstva.
Tajne okolnosti
Ferenčak dalje piše kako su “tajnom obavijene okolnosti nabave umjetnina u turbulentnim vremenima neposredno nakon Drugoga svjetskog rata pridonijele intrigantnim medijskim spekulacijama te sumnjama u vrijednost umjetnina darovanih Strossmayerovoj galeriji”, s čim su se suočili djelatnici od trenutka ulaska ovih umjetnina u galeriju. Međutim, malo-pomalo sve se postupno rješavalo. Kako, može se vidjeti i na netom otvorenoj izložbi u Muzeju Mimara na kojoj su 24 umjetnine iza kojih stoji višegodišnji rad, “pronalaženje novoga komparativnog materijala, proučavanje djela pojedinih slikara u europskim galerijama, rad u arhivima u Rimu, Berlinu, Beču, Beogradu i Zagrebu, proučavanje nove stručne literature te konzultacije sa stručnjacima iz inozemstva”, pa slijedom tih proučavanja i pomaci u istraživanju.
F. di Michele: Sv. Nikola
Dio je umjetnina istražen u sklopu međunarodnog projekta TransCultAA. Istražili su ih ravnatelj Strossmayerove galerije Borivoj Popovčak te kustosice Ljerka Dulibić i Iva Pasini Tržec. Ljerka Dulibić piše o slici “Sveti Nikola s anđelima i donatorima” čiji je autor Francesco di Michele (Maestro di San Martino a Mensola), koja datira pred kraj 14. stoljeća. Za sliku “Otmica Perzepone” Mimara je tvrdio da ju je naslikao Giorgione, no sada se vodi kao rad nepoznatog slikara iz Venecije. Prvobitnu atribuciju slike “Seoski sajam” Davidu Teniersu ml. izmijenio je već Vinko Zlamalik, prepoznavši rad Joosta Cornelisz. Droochsloota.