Otkako je obnovljen, Francuski paviljon česta je pozornica, drugačija i dobrodošla, za izložbe suvremene umjetnosti, od one Manfreda Bockelmanna prošle godine “Crtežom protiv zaborava”, crteža djece stradale od nacističkog progona (Festival tolerancije), preko suvremene fotografije i sl.
Novu izložbu pod nazivom “Exquisite Growth”, u prijevodu nešto kao “fini rast”, priredila je akademska umjetnica Marina Mesar, poznatija široj javnosti pod pseudonimom koji koristi u uličnoj umjetnosti, OKO.
Vidjeti rad Marine Mesar u izložbenom prostoru nije ništa novo, ona godinama uspješno kombinira dva pola izlaganja, galerijski i onaj ulične umjetnosti, kako na domaćoj tako na međunarodnoj sceni, no ova izložba pomak je u njezinu dosadašnjem stvaralaštvu izvedbom, a djelomice i u motivu.
Riječ je o višeslojnim radovima, ovdje mislim i u doslovnom smislu: umjetnica crta na papiru pa preko stavlja staklo preko kojeg ponovno crta. Zapravo, riječ je o radu koji se najviše nastavlja na onaj koji je prije nekoliko godina izložila u Muzeju suvremene umjetnosti, na skupnoj izložbi, čini mi se T-HT-a. Međutim, taj je nastao direktno na zidu, u novom je izložila sedam umjetničkih objekata. Sedam objekata referira se na Sedam razdoblja ljudskog života Williama Shakespearea, iz većini poznatog monologa iz “Kako vam drago”.
Protagonisti radova antropomorfne životinje, već poznate u umjetničinu radu, nacrtane ilustrativno i crno-bijelo. Tu su, redom, rakuni u kratkim hlačama (dječje doba), koji se drže ruku pod ruku, pa udvaranje plamenaca, muško-ženskom, pa ptice u odijelu, prikazane kao promatrači, pa dva vuka koji su sada okrenuti leđima jedan od drugoga, ponovno u odijelu, pa jednorog koji na marioneti drži kostur.
Osim crteža životinja, ispisuje i riječi, različitih fontova i veličina, koje će, u plakatnom smislu, dodatno razigrati rad. Za razliku od životinja, riječi su jakog kolorita, a tu je vidljivo kako se ova umjetnica ne boji koristiti rijetko korištene boje u suvremenoj umjetnosti, poput npr. ružičaste. To je šest radova koji se obilaze u krug. Sedmi rad, epilog čitave priče, nalazi se u sredini, a riječ je o instalaciji koja podsjeća na totem, kojom dominira crtež lubanje, ponovno uz žarke boje. Epilog priče o razdobljima ljudskog života je kostur, smrt. Vrlo klasična tema, interpretirana kroz suvremeni rukopis umjetnice kojoj je svaka formalnost strana.
Marina Mesar, OKO, stasala je u doba sveopćeg interesa za uličnu umjetnost, kako šire javnosti, tako i likovnih umjetnika, kada nije lako postići vidljivost u gužvi koja vlada na ovoj sceni, a kamoli je održati. Njoj to uspijeva, radi na sebi, razvija se dalje sa svakom svojom izložbom. Za vjerovati je da će tako i nastaviti.