Poput svih nas, a poneki možda i mrvicu više, umjetnici će o radovima drugih ponekad suditi na osnovu vlastitog ega, pritom često kao uzore ističući one koji već dulje nisu među nama.
Naravno, s druge je strane prisutno i puno profesionalne podrške. Pa, kada bih zbrajala koga su kolege slikari kroz godine najviše hvalili među sobom, zaklela bih se da sam uz ime Ive Šebalja, koji je preminuo početkom dvijetisućitih, najčešće čula ime Gordane Bakić.
Umjetnica je to, moglo bi se tvrditi, koju njezini kolege među sobom najčešće ističu kao primjer kvalitetnog i promišljenog suvremenog slikarstva i pristupa slici. U najmanju ruku to čine njezini generacijski kolege, a riječ je o četrdeset i nešto godišnjacima, no ne nužno samo oni. Ona je, s druge strane, poprilično samozatajna, ne voli se previše izlagati, pa je tu vjerojatno i prisutna želja da ju se malo pogura u širu percepciju javnosti.
Gordana Bakić gotovo je čitavo desetljeće provela u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu, gdje je radila kao kazališna slikarica, spominjem to čisto kao napomenu da se na ovom poslu zasigurno naučila samodisciplini. Potom je magistrirala na Likovnoj akademiji u Ljubljani, a sada predaje slikarstvo studentima zagrebačke Likovne akademije.
U Gliptoteci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti otvorena je njezina izložba pod nazivom “Trenutni prostori”. Na samom otvaranju nije bilo kataloga, jer je umjetnica izložbu dovršavala do posljednjeg trenutka, zadnjih desetak dana. Katalog će, iznimno, nakon što se snime fotografije, biti tiskan nakon otvaranja, zadnji dan izložbe.
Umjetnici je bio dozvoljen trenutak spontanosti, dovršavanje ove slikarsko-crtačke instalacije, da ju tako nazovemo, do u zadnji tren. Prošlu veću izložbu koja se ne sastoji isključivo od slika i crteža na zidu, već izlazi i u prostor, imala je u Galeriji Studentskog centra. Prostor je tada bio toliko ispunjen njezinim radom, da je publika mogla izložbu promatrati samo s prozora, pisalo se kako je njezin rad “izbacio” posjetitelje, ali i samu autoricu.
Prostor Gliptoteke HAZU je veći, pa iako je riječ o povećem radu, napomenimo da su stali i posjetitelji i sama umjetnica. Na podu galerije i preko stupova poslagala je gomilu svojih slika, prethodno iscrtanih papira, komadića drva, plastike i slično. Sve to izgleda nasumce i kaotično na prvi pogled, no zapravo je vrlo promišljeno.
Gordana Bakić najčešće slika organske strukture, njezina su platna silnice i kovitlaci, ovaj put te su organske strukture prebačene u treću dimenziju i, kako je na otvaranju rekla i sama umjetnica, doslovno su se spojile sa stupovima prostora. Ovaj je izložbeni prostor, treba napomenuti, u kvalitetnom dijalogu s njezinim radom, možda i najboljem do sada, i daje mu dodatnu dimenziju.
Izložba se može pogledati do 17. svibnja, a kustos je Vanja Babić.