“KOLEKCIJA ZA PAMĆENJE”

IZLOŽBA GRAFIKA TANJE DABO Stravične rečenice iz 40 stvarnih slučajeva nasilja nad ženama i drugačijima

 Goran Mehkek / CROPIX
 

“Kolekcija za pamćenje” naziv je izložbe Tanje Dabo u Galeriji Prozor koja obuhvaća dvije ručno izrađene knjige s grafikama, pri čemu su knjige ručno uvezene i pozlaćene 24-karatnim zlatom.

Izložba se može pogledati do 9. ožujka, kada će u 19 sati umjetnica javno čitati iz ovih knjiga. Svaka od grafika, naime, kroz jednu rečenicu ukazuje na po jedan slučaja nasilja koji se dogodio u Hrvatskoj u posljednje četiri godine ili u obiteljima ili nasiljem motiviranom netrpeljivošću spram nečijeg etničkog, rasnog ili rodnog identiteta.

Glas dan žrtvama

Te rečenice sama umjetnica urezuje u drvenu matricu. Rečenice su stravične, ponekad pojednostavljene, primjerice, “Moja poruka za tebe - metak”, a ponekad opširnije ispisane. U većini su slučajeva nepismene. Riječ je o stvarnim izjavama žrtava ili svjedoka nasilja. Ispisani su u prvom licu, umjetnica daje svoj glas žrtvama nasilja.

Svaka je knjiga tematski zaokružena i sadrži po dvadeset grafika za dvadeset slučajeva, uz koje su navedeni godina i mjesto napada. Jedna knjiga obuhvaća nasilje prema ženama, i svi navedeni primjeri završili su kobno, smrću žene, a ponekad i njezinog djeteta, roditelja ili rodbine.

Ubili su ih ili muževi, ili bivši muževi, ili sinovi. Tanja Dabo tumači: “Godinama su ih mučili, zlostavljali na sve načine, a one su tražile pomoć koju nisu dobile. Budući da su u svim slučajevima koje sam u knjizi obuhvatila žene tragično preminule, svima sam dala svoj glas.

Progovaram umjesto njih jer one više govoriti ne mogu, nečijim nasilničkim činom i nebrigom sustava oduzeta im je moć da zastupaju sebe”. Druga knjiga obuhvaća nacionalističke i rasističke napade.

Eskalacija napada

Kako, dalje, govori ova umjetnica: “Ti su napadi ranijih godina bili najčešće verbalni, no u posljednje vrijeme eskaliraju, postaju brutalniji i prelaze u fizičko nasilje. Izjave u knjizi su citati ili parafraze izjava napadnutih ili svjedoka, policijskih i drugih izvješća ili medijskih napisa”. Sve se grafike, dakle, temelje na stvarnim događajima, a sve i svi koji su nasilje pretrpjeli, stvarne su žene i muškarci čiji je identitet sakriven zbog njihovog dostojanstva.

Multimedijalna umjetnica u čijem su radu najčešće teme položaj pojedinca u društvu, odnos umjetnika i institucija, nametnuta očekivanja i slično, zaposlena je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. travanj 2024 16:33