U Galeriji Kranjčar može se pogledati izložba Nike Radić “Uvijek postoji priča”. Nika Radić multimedijalna je umjetnica, spominjali smo je među ostalim kada smo pisali o berlinskoj umjetničkoj dijaspori iz Hrvatske, živi pretežno u Berlinu. Izložba se sastoji od videa i fotografija s putovanja s mnogim, naizgled nepovezanim temama.
Putopisne su fotografije postavljene na drvenim letvicama, snimljene na mnoštvo lokacija, među ostalim u Kyotu gdje je autorica boravila na stipendiji Goethe instituta. Riječ je o snimljenim isječcima iz svakodnevice, ostacima doručka: napola pojedenog kroasana i kave, skulpturi lava, sadržaju hladnjaka, prizorima s ulice, da nabrojimo samo neke.
Uz izložbu se može pročitati da se umjetnica zadnjih godinu-dvije intenzivno bavi sličnostima hipnoze i načina na koji umjetničko djelo funkcionira kao komunikacijski medij, te da ova izložba uvodi posjetioca u prostor galerije koristeći iskustva koja je autorica sakupila istražujući terapeutsku primjenu hipnoze na način kako je to radio američki psihijatar Milton Erickson 50-ih godina prošlog stoljeća.
Izložba je poticaj posjetiocima da vide onu priču koja je samo njima bitna. Ja sam vidjela na izložbi, moram priznati, tek dobro snimljene reportažne fotografije, ne više od toga.