Nisam stigla na otvaranje pa sam izložbu Damira Sokića u Francuskom paviljonu pogledala dan nakon otvaranja.
Tekle su, paralelno, pripreme za koncert koji se planirao održati tu večer, pa u paviljonu nisam primijetila nikoga tko bi čuvao izložbu. Kako nemam sklonost krađi umjetnina, bila je to prilika da dulje vrijeme i u miru pogledam Sokićeve radove i njihov uspješan dijalog s izložbenim prostorom.
Na tragu umjetnikovih ranijih radova, posveta modernoj umjetnosti, i ova je nova izložba slikarskog erudita posveta modernoj umjetnosti. Riječ je o izvedenim skicama skulptura na koje je došao na ideju još krajem 80-ih dok je boravio u New Yorku. Skulpture su od drveta, u kombinaciji temeljnih boja ili bez boje, u Sokićevu prepoznatljivom stilu, u kojemu moderna nije samo stvar prošlosti, već se dokazuje da može biti izuzetno aktualna. Sve popraćeno pričom koja je isprintana na zidu.
Damir Sokić je umjetnik kojeg su poslali u mirovinu, unatoč negodovanju studenata. Umjetnik je koji bi trebao ostati na ALU jer studente ima puno toga za naučiti.