“Nije to poricanje već sam selektivan po pitanju stvarnosti koju prihvaćam”, “Stvarnost nastavlja uništavati moj život”, “Ljudi misle kako je zabavno biti genij, no ne shvaćaju koliko je teško nositi se s idiotima diljem svijeta” citati su koji se najčešće spominju uz Billa Watersona, autora znamenitog serijala “Calvin i Hobbes”, jednog od najpopularnijih novinskih stripova svih vremena.
U izdanju nakladničke kuće Fibra prvi put na hrvatskom jeziku izlazi cjelovito izdanje s dogodovštinama šarmantnog dvojca, šestogodišnjeg, razigranog dječaka bujne mašte i njegovog plišanog ljubimca, tigra. Tigra on doživljava kao živog, dok ga drugi vide kao plišanu životinju. Strip je to koji je odgojio čitave generacije.
Tiskana su u Hrvatskoj, i na Interliberu predstavljena, četiri izdanja od jedanaest koliko ih postoji: “Calvin&Hobbes”, “Pod posteljom nešto slini”, “Na Yukon!”, “Čudobića s drugog svijeta”.
Dobar početak
Tijekom sljedeće dvije godine izdat će preostale stripove. Marko Šunjić, koji je na čelu Fibre, kaže nam: “Na Interliberu su se ovi stripovi izvrsno prodavali, dapače, uz Batmana su bili najprodavaniji. Prvi je nastavak prodan u više od sto pedeset primjeraka, a ostali neznatno manje, što je za strip velika brojka. I inače se prvi brojevi najbolje prodaju. Ovaj strip ima kultni status, ljudi ga znaju i vole, bez obzira na generacije, od sedam do sedamdeset sedam godina. Vjerujem da će nam biti veliki izdavački uspjeh.”
Šunjić kaže i kako je više nego zadovoljan prijevodom Darka Macana. “Jedan moj prijatelj, odvjetnik, koji je veliki ljubitelj ovog stripa i čitao je sva izdanja u originalu, rekao mi je kako će teško biti prevesti ga, no nakon što je pročitao Macanov prijevod, bio je oduševljen, svjestan je koliko je teško bilo to postići”. Macan je i veliki fan tog stripa? “Svakako. No, on ima duha, a to je najvažnije kod ovih prijevoda”. Problemi mladog protagonista zapravo su univerzalni, primjenjivi i danas, iako je strip nastao sredinom osamdesetih godina? “Da, slažem se, primjenjivi su u svim epohama, nije ih “pojelo” vrijeme.”
Američki humoristički strip počeo je izlaziti 18. studenog 1985., ugasio se 31. prosinca 1995., izašao je u 2400 novina diljem svijeta. Podsjetimo kako smo ga objavljivali i u Jutarnjem listu devedesetih godina. Diljem svijeta prodano je i 45 milijuna primjeraka stripa.
Calvin je dobio ime po Jeanu Calvinu, osnivaču kalvinizma, a Hobbes po engleskom filozofu Thomasu Hobbesu.
Avanture se odvijaju na američkom sjeverozapadu, provlači se kritika ljudske apatije, obrazovanja, masovnih medija, komercijalizacije.
Iskustvo prevođenja
I sam autor stripa ima među ljubiteljima kultni status. Naime, nakon prestanka izlaženja stripa povukao se od očiju javnosti, nije želio dati autorska prava za snimanje filma, ne želi komercijalizaciju svojih djela, odbija proizvodnju igračaka i suvenira s likovima Calvina i Hobbesa. Besplatno je ljubiteljima stripa poklanjao neke svoje originalne table, koje je mogao prodati za pozamašne sume. Dosta neobično za naše doba posvemašnje komercijalizacije. O svemu pitamo našeg sugovornika Šunjića:
“Da, to je bio njegov odabir. S obitelji živi u kući u prirodi, povukao se. Ne želi da drugi komercijaliziraju njegovu priču. Govorimo zasigurno o stotinama milijuna kuna, o basnoslovnim ciframa koje su se mogle zavrtjeti, no njega ne zanima da se njegovi likovi pojavljuju na gaćama i čarapama.”
Prevoditelj Darko Macan ovako je opisao svoj prvi susret s Watersonovim djelom: “Sjećam se da sam prvu knjigu Calvina & Hobbesa, autora Billa Wattersona, kupio u knjižari strane knjige u Frankopanskoj i da sam se glasno smijao dok sam je čitao. Bilo je to, vjerojatno, negdje 1989. jer sam zbog Calvina poželio raditi drukčiji strip u pasicama, a prve pasice Borovnice nacrtane su krajem te ili početkom iduće godine. Borovnica je nastala baš zbog Calvina, pogodio me bio njegov humor koji se razlikovao od efikasne isporuke šale u, recimo, Hogaru.
Calvin bi se šale riješio već u prvoj sličici, da bi joj u drugoj dodao sloj, nastavio trećom, a do četvrte bi čovjek imao osjećaj kao da nikad nije više dobio od pasice nego tad”, nastavivši: “Prevođenje Calvina & Hobbesa podsjetilo me na te dane kad se sve htjelo i sve moglo. Natjeralo me da se upitam što bi bilo da sam karijeru iole planirao, držao se jednog smjera (radi humor, majmune, ili piši knjige ili budi najamnik, ili uredničari, ali nemoj sve odjednom!) a ne dokazivao sebi i svijetu da sve mogu razumjeti, raščlaniti, upotrijebiti i primijeniti.”
U hrvatskom izdanju stripova predgovor piše Gary Trudeau, strip autor i kreator poznate Amazonove serije Alpha House koji tumači: “Watterson je reporter koji je sve shvatio; prikazao djetinjstvo kakvo jest, vječno promjenjivo. Svatko tko je provodio vrijeme s malom djecom razumije da je stvarnost pitanje trenutka.”
Inspiracija mačkom
Sam je autor ovako, svojedobno, opisao svoje protagoniste: “Mnogi pretpostavljaju da se Calvin bazira na detaljnim sjećanjima mojeg djetinjstva. Ja djece nemam, a bio sam tiho i poslušno dijete, gotovo suprotan Calvinu. Jedan je od razloga zašto je tako zabavno pisati o njegovom liku, baš to što se često ne slažem s njim.
Autobiografski je lik tako da misli o istim problemima kao i ja, no više se to odnosi na moje odraslo doba, nego na djetinjstvo. Mnoge su od Calvinovih borbi metafora. Vjerujem da mnogi od nas dođu u zrele godine bez da sazru, i da je u svakoj odrasloj osobi, razmaženo derište koje želi da sve bude po njegovom, ponekad ga ne treba niti daleko tražiti.
Calvina ne bih želio u mojoj kući, no na papiru, pomaže mi razumjeti neke stvari”. Hobbes, pak, kako tumači, “posjeduje dostojanstvo i zdravi razum većine životinja koje sam susreo. Dobrim je dijelom bio inspiriran našim sivim mačkom čije je ime Sprite. Sprite je model za Hobbesovu osobnost, dobroćudan, pametan, prijateljski nastrojen i entuzijast. Kao i kod većine životinja u stripu, njegov humor proizlazi iz činjenice da se ponaša poput čovjeka”.
A što se tiče roditelja, “nisam im nikada davao imena, jer što se stripa tiče, oni su jedino važni kao mama i tata, po pitanju stripa. U Calvinovom stripu ima djelomice satire vezano uz mojeg oca.” Djevojčica Susie mu se jako sviđa, no ne zna se pred njom ponašati, dapače, kad ju ugleda, počne se ponašati još nestašnije nego inače. Ona je ozbiljna i pametna, “tip djevojčice kakve su me privlačile u srednjoj školi i kakvu sam eventualno i oženio. Derkins, njezino prezime, nadimak je bigla koji pripada obitelji moje supruge”.
Podsjetimo kako je među mnogim nagradama koje je dobio ovaj autor tijekom svoje karijere i nagrada Reuben za “Strip autora godine”.