ZAGREB - “Sve svoje kadete na moru učio sam da crtaju u slobodno vrijeme”, navodi
Zlatan Dumanić, jedan od protagonista Crvenog Peristila, koji je više od dva desetljeća proveo na moru kao pomorac, od toga polovicu kao kapetan broda.
Usporedo je održao niz uspješnih izložbi, predstavljao nas je i na Venecijanskom bijenalu, te je prošle godine dobio i nagradu za najbolju izložbu u Hrvatskoj, koja je održana u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, gdje je zapravo izložio svoj splitski stan, u Rodriginoj 2, kako je i bio naziv izložbe.
“Uvijek mi je bilo zanimljivo promatrati zakone pučine naspram zakona kopna kao i različite poglede na pitanje časti i hrabrosti”.
Dumanić nije jedini koji je spojio ove dvije strasti, a iako ne toliko dugo koliko Dumanić, i riječki umjetnik
Vojo Radoičić te
Goran Petercol, koji je rođen u Puli a živi u Zagrebu, plovili su prije nego što su se posvetili umjetnosti. Pomorsku školu te zatim i Akademiju završio je i
Ivo Deković, profesor na Visokoj školi u Aachenu. Deković je direktno s Pomorske akademije otišao na Likovnu u Düsseldorf, u klasu slavnog
Nam June Paika. Prije likovnog, pomorsko obrazovanje u svoj životopis upisuju i
Damir Sokić i Gorki Žuvela, a profesionalno je plovio i još jedan predstavnik na Venecijanskom bijenalu,
Mirko Zrinščak, te se zapravo može reći da su dobar dio važne hrvatske suvremene likovne scene obilježili umjetnici s pomorskim obrazovanjem.
Kod Dekovića je lako naći direktnu povezanost: otvorio je Subart, stalnu ljetnu umjetničku radionicu u Ražnju blizu Rogoznice, s podvodnom galerijom, čiji je cilj, kako je izjavio, postavljanje simbolike mora u žarište suvremene umjetnosti, a u koju svako ljeto, uz hrvatske, dovodi i svoje kolege iz Njemačke. Radovi za koje nacrti nastaju u Ražnju realiziraju se kasnije u Aachenu.
Vojo Radoičić odrastao je u Boki, u kući koja je bila tik do Pomorske škole, što je, kaže, utjecalo na njegov san koji je imao od malih nogu, a to je da plovi svjetskim morima. Neko je vrijeme to i činio, zatim je radio u administrativnoj službi vezanoj uz pomorstvo, prije nego što je definitivno odlučio da je umjetnost njegov odabir. Ipak, najčešće su teme njegova rada upravo ljudi s mora, more i brodovi. Ljubav prema moru i kolorističkim motivima spojila ga je i sa slavnim austrijskim arhitektom i umjetnikom Friedensreichom Hundertwasserom s kojim je često surađivao. Prošle godine je imao veliku samostalnu izložbu u Norveškoj, a kaže kako ga je, dok je bio tamo, nešto inspiriralo da razmišlja o ponovnoj plovidbi. O svemu ćemo više čitati u biografiji koju priprema.
Kod Gorana Petercola, čiji rad obilježavaju svjetlosne instalacije, a jednu je upravo pokazao u sklopu projekta Golo brdo pokraj Rovinja, nije moguća tako direktna usporedba, no ipak poveznice postoje: “Plovio sam u srednjoj školi i kao student. Ovo je iskustvo ostavilo više neposredni trag u mojem radu, prepoznajem iskustvo prostora i problem orijentacije. Ipak, za mene je plovidba više bila želja da vidim svijet, neka vrsta avanturističke znatiželje. Zanimljivije su mi od same plovidbe bile luke, gradovi koje inače ne bih vidio”.
Gorki Žuvela, Petercolov generacijski kolega, umjetnik koji je rođen u Našicama a živi u Splitu gdje predaje na Umjetničkoj akademiji, također je krenuo u pomorsku gimnaziju, no vrlo je brzo odlučio da je njegov životni put u umjetnosti. Svojevrsnu rekapitulaciju pokazao je na nedavnoj izložbi “Izmisliti sebe” u Gliptoteci HAZU, gdje je bilo puno motiva vezanih opet uz more. Odrastao je uz oca koji je bio profesor navigacije, što je i utjecalo na njegove početke, a “kasnije sam to osvijestio kroz geometriju i matematiku koje često koristim u svojem radu”.
I Damir Sokić slaže se kako je postotak umjetnika koji su bili pomorci u Hrvatskoj nezanemariv, a zaključuje da je u ove dvije profesije zajednička poveznica romantičarska nota, svojevrstan bijeg od stvarnosti.
Patricia Kiš
Usporedo je održao niz uspješnih izložbi, predstavljao nas je i na Venecijanskom bijenalu, te je prošle godine dobio i nagradu za najbolju izložbu u Hrvatskoj, koja je održana u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, gdje je zapravo izložio svoj splitski stan, u Rodriginoj 2, kako je i bio naziv izložbe.
“Uvijek mi je bilo zanimljivo promatrati zakone pučine naspram zakona kopna kao i različite poglede na pitanje časti i hrabrosti”.
| Zlatan Dumanić, jedan od protagonista Crvenog Peristila, kapetan je broda koji je i svoje kadete učio crtanju |
 |
 |
| Ivo Deković u svojoj morskoj instalaciji za vrijeme Subarta u Ražnju
|
Gorki Žuvela je odrastao uz oca profesora navigacije
|
Kod Dekovića je lako naći direktnu povezanost: otvorio je Subart, stalnu ljetnu umjetničku radionicu u Ražnju blizu Rogoznice, s podvodnom galerijom, čiji je cilj, kako je izjavio, postavljanje simbolike mora u žarište suvremene umjetnosti, a u koju svako ljeto, uz hrvatske, dovodi i svoje kolege iz Njemačke. Radovi za koje nacrti nastaju u Ražnju realiziraju se kasnije u Aachenu.
Vojo Radoičić odrastao je u Boki, u kući koja je bila tik do Pomorske škole, što je, kaže, utjecalo na njegov san koji je imao od malih nogu, a to je da plovi svjetskim morima. Neko je vrijeme to i činio, zatim je radio u administrativnoj službi vezanoj uz pomorstvo, prije nego što je definitivno odlučio da je umjetnost njegov odabir. Ipak, najčešće su teme njegova rada upravo ljudi s mora, more i brodovi. Ljubav prema moru i kolorističkim motivima spojila ga je i sa slavnim austrijskim arhitektom i umjetnikom Friedensreichom Hundertwasserom s kojim je često surađivao. Prošle godine je imao veliku samostalnu izložbu u Norveškoj, a kaže kako ga je, dok je bio tamo, nešto inspiriralo da razmišlja o ponovnoj plovidbi. O svemu ćemo više čitati u biografiji koju priprema.
Kod Gorana Petercola, čiji rad obilježavaju svjetlosne instalacije, a jednu je upravo pokazao u sklopu projekta Golo brdo pokraj Rovinja, nije moguća tako direktna usporedba, no ipak poveznice postoje: “Plovio sam u srednjoj školi i kao student. Ovo je iskustvo ostavilo više neposredni trag u mojem radu, prepoznajem iskustvo prostora i problem orijentacije. Ipak, za mene je plovidba više bila želja da vidim svijet, neka vrsta avanturističke znatiželje. Zanimljivije su mi od same plovidbe bile luke, gradovi koje inače ne bih vidio”.
Gorki Žuvela, Petercolov generacijski kolega, umjetnik koji je rođen u Našicama a živi u Splitu gdje predaje na Umjetničkoj akademiji, također je krenuo u pomorsku gimnaziju, no vrlo je brzo odlučio da je njegov životni put u umjetnosti. Svojevrsnu rekapitulaciju pokazao je na nedavnoj izložbi “Izmisliti sebe” u Gliptoteci HAZU, gdje je bilo puno motiva vezanih opet uz more. Odrastao je uz oca koji je bio profesor navigacije, što je i utjecalo na njegove početke, a “kasnije sam to osvijestio kroz geometriju i matematiku koje često koristim u svojem radu”.
I Damir Sokić slaže se kako je postotak umjetnika koji su bili pomorci u Hrvatskoj nezanemariv, a zaključuje da je u ove dvije profesije zajednička poveznica romantičarska nota, svojevrstan bijeg od stvarnosti.
Patricia Kiš