Radni stol i naslonjač famoznog predstojnika Kraljevskog vladinog Odjela za bogoštovlje i nastavu Isidora Kršnjavog, njegove police za knjige i knjige koje je držao na njima, štafelaj, cilindri koji je nosio u svečanim prigodama neki su od predmeta iz ostavštine s više od 1460 jedinica materijala vezanog za Isidora Kršnjavog koju sadrži Zbirka Tihomila Stahuljaka. Zbirka sadrži i originalna pisma Adolfa Loosa, jednog od najutjecajnijih europskih arhitekata početka 20. stoljeća, upućena našem arhitektu Viktoru Kovačiću, što spada u svjetski vrijednu kulturnu baštinu.
Naime, zbog Zbirke Stahuljak koja sadrži više od 10.000 jedinica važnih za povijest Zagreba, Hrvatske i posebno povijest hrvatske arhitekture, Grad Zagreb nedavno je kupio nekretninu vrijednu milijun kuna, dvoranu Vile Feller u Jurjevskoj ulici, sukladno dogovoru s kolekcionarom Jurom Gašparcem. S njim je ranije dogovorena zamjena - Grad Zagreb Gašparcu daje dvoranu u vlasništvo, Gašparac u vlasništvo prepušta Gradu Zbirku Stahuljak. Iako taj dogovor pomalo zbunjuje i onako na prvu možda djeluje kao neka muljaža, pokazalo se da je Zbirku struka povjesničara umjetnosti proglasila neprocjenjivom za hrvatsku kulturu te materijalno nadmašuje vrijednost dvorane Vile Feller.
Samozatajna osoba
Profesor Tihomil Stahuljak bio je hrvatski povjesničar umjetnosti i konzervator.
- Stahuljak je bio samozatajna osoba, nije mnogo izlazio, proučavao je povijest u svojem stanu u Prilazu G. Deželića. Čitav život skupljao je predmete i čuvao ih u pretrpanom stanu. Nakon smrti 2009. naslijedila ga je nećakinja Andreja Stahuljak koja je željela prodati predmete i koju nadležne službe nisu kontaktirale. Kada sam došao kod nje, već je pola zbirke bilo pod kaparom za prodaju u Sloveniju. Uspio sam je uvjeriti da je to kulturno dobro Hrvatske koje treba ostati u domovini i otkupio sam čitavu Zbirku. Cijelu kolekciju je popisao je Gradski zavod za zaštitu spomenika na moj zahtjev. Do tada me ništa zakonski nije priječilo da je rasprodam - kaže Jura Gašparac.
Jura Gašparac i set salica Maissen iz druge polovine 19. stoljeća
I dok se o Vili Feller često govori i piše, sama je Zbirka prilično nepoznata. Zbirka Tihomila Stahuljaka je cijeli jedan muzej hrvatske povijesti umjetnosti, koji je danas pohranjen uglavnom u kutije, na sigurnome mjestu, i čiji dio je privremeno pohranjen u nekoliko depoa zagrebačkih muzeja. Zbirka sadrži spise, fotografije, nacrte, uporabne predmete i namještaj. Sadrži primjerice dokumentarno gradivo neprocjenjive vrijednosti iz ostavština plemenitaških obitelji Vranyczany i Drašković.
Iz popisa zbirke Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz 2008. vidi se da od namještaja sadrži: sekreter razdoblja bidermajer koji je pripadao banu Khuenu Hedervaryju; stol za serviranje iz 19. stoljeća, stolac iz 18. stoljeća, ormar iz 17. stoljeća i slično iz dvorca Mirkovec, obitelji Vranyczany; stolić, ležaljku, naslonjač, škrinju, kabinetski ormarić, jednokrilni ormar, više stolica iz 19. stoljeća, stojeći sat iz 18. stoljeća urara Jamesa Cartera iz Londona i slične predmete obitelji Drašković iz dvorca Bisag. Vrlo vrijedan predmet u zbirci namještaja je paravan, trodijelni rezbaren i oslikan, iz 18. stoljeća, iz dvorca Bisag. Dio zbirke su i ormari za knjige koji potječu iz palače HAZU, koje je Stahuljak kupio kad se iz palače selio Arheološki muzej. Profesor Stahuljak je strpljivo godinama skupljao predmete iz Zbirke. Od nasljednika Štefe Kršnjavi iz vile Kršnjavi u Istarskoj ulici tijekom pet godina 70-ih otkupio je 900 različitih predmeta kao što su rukopisi Isidora Kršnjavog i njegove druge supruge Štefe, pisma, razglednice, fotografije i drugo.
Obitelj Drašković, portretne minijature iz dvorca Bisag
Eksponati na izložbama
Mnogi od predmeta iz Zbirke korišteni su kao eksponati kod nekih od poznatijih i najposjećenijih izložaba u Zagrebu posljednjih godina: za izložbu “Iso Kršnjavi veliki utemeljitelj/ministar europskog duha” u HPM, za izložbu “Advent u MUO”, “Veličanstveni Vranyczanyjevi” u MUO, “Dječje igračke iz hrvatske baštine” u Etnografskom muzeju, “Strast i bunt - ekspresionizam u Hrvatskoj” u Galeriji Klovićevi dvori, “Arhitekt Ignjat Fisher” u MUO te fotografije za knjigu o istom arhitektu autorice Marine Bagarić, “Eugen Viktor Feller” u Židovskoj općini, izložbe o crkvi sv. Blaža Viktora Kovačića u MGZ, Salon de Fleurus u MSU i “Herman Bolle graditelj hrvatske metropole” u MUO.
Radna soba Isidora Kršnjavog, rekonstrukcija uz predmete iz Zbirke Stahuljak, radni stol, štafelaj, police, knjige, cilindar...
Dokumentacija Tihomila Stahuljaka sadrži i pisanu građu o Vjekoslavu Karasu, njegova originalna pisma s crtežima, potom četiri kutije izuzetno vrijedne dokumentacije o Viktoru Kovačiću s Kovačićevim manifestom, originalnim dokumentima o njegovom rođenju, njegov indeks, prepiske, fotografije, bilježnice s crtežima i bilješkama. Vrlo vrijedni su i originalni nacrti Friedricha von Schmidta, jednog od najvažnijih arhitekata historicizma na području srednje Europe, za njegovu zgradu palače HAZU. Sadrži i niz fotografija zagrebačkih arhitekata - Ehrlicha, Fischera, Baranyaija, Kalde.
- U Zbirci se nalaze i originalni nacrti arhitekta Adolfa Loosa glasovite Ville Karma koja se nalazi na Ženevskom jezeru, nacrti su bili kod hrvatskog arhitekta Hugha Ehrlicha koji je na Villi Karma naslijedio Loosa. Samo za njih se od svjetskih kolekcionara može dobiti 300.000 eura na prvu, prije aukcije - tvrdi Jura Gašparac.
Nacrt poznatog arhitekta Friedricha von Schmidta i njegov projekt za zgradu HAZU
Dio Zbirke su i manji predmeti obitelji Drašković, Cavriani, Erdody te veliki broj fotografija kao što su mali i veliki fotoalbumi fotografija autora Karla Draškovića.
- Zbirka sadrži i veliki broj kutija i vreća s igračkama koje je Stahuljak skupljao tijekom cijelog života, a kojima je namjeravao oblikovati temelj fundusa Muzeja igračaka - dodaje Gašparac.
Više poznatih povjesničara umjetnosti Zbirku je ocijenilo iznimno važnom, Aleksander Laslo, Željka Čorak, Tonko Marojević, Irena Kraševac i Dubravka Kisić, i kao dvostruki dobitak od neprocjenjive nacionalne vrijednost. Svi su oni podržali prijedlog razmjene ostavštine profesora Stahuljaka za dio Vile Feller. “Dva ovako značajna kulturna dobra kojima u javnu korist treba riješiti sudbinu nisu se odavno i neće se možda stotinu godina pojaviti u životu Hrvatske”, zaključila je Željka Čorak.
Fotografije profesora Stahuljaka snimljene u njegovu stanu u Prilazu Gjure Deželića u kojem je čuvao svoju kolekciju
Aukcijske kuće
Izuzetno zaslužnima za postignut dogovor o zamjeni s Gradom Zagrebom Gašparac smatra gradonačelnika Milana Bandića i zamjenicu gradonačelnika Vesnu Kusin koja je prepoznala važnost zbirke.
Radni stol Isidora Kršnjavog iz Zbirke Tihomila Stahuljaka
No Jura Gašparac zabrinut je jer predmeti povijesne vrijednosti konstantno odlaze iz Hrvatske.
- Nema sredstva za interventan otkup pri Ministarstvu kulture, pa vlasnici takvih predmeta čekaju po godinu-dvije na otkup i onda im se često kaže da nema novca. Mnogi prodaju stvari da prežive pa tako znajući koliko su ustanove spore često ih više ni ne zovu nego predmete direktno nude stranim aukcijskim kućama - kaže Gašparac.
Pitamo ga, za kraj, što misli zašto ga neki doživljavaju kao hrvatskog Lovejoya, šarmantnog fakina kolekcionara antikviteta iz britanske serije.
- Kako me ne bi doživljavali tako kad sam imao seriju ‘Lov na antikvitete’ u kojoj sam stvaran lik dok je Lovejoy samo glumac. Dio ljudi živi samo da ‘mazne’ lovu pa su ljubomorni i misle da su svi isti. No kolekcionari nisu takvi, mi zapravo nismo normalni, u stanju smo dati život za svoje kolekcije, gotovo da ih po važnosti uspoređujemo s djecom. Uostalom i o velikom Mimari se svašta pričalo, da je to što je sakupio smeće, da ima lažnjaka, da je ukradeno... Zato, štoviše, smatram da sam zbog spašavanja predmeta Zbirke Stahuljak i ostalih zbirki u mojem vlasništvu te truda koji sam uložio pri posudbi za brojne izložbe, zaslužio nagradu Grada Zagreba - zaključuje Jura Gašparac.
Zbirka Stahuljak sadrži mnoge fotografije zagrebačkih arhitekata; na ovoj fotografiji je arhitekt Aladar Baranyai s kćerima Zlatom i Marijom ispred svoje vile na Tuškancu 1910. godine
Dvorana u Vili Feller u Jurjevskoj ulici prekrasan je salonski prostor, a kako je zaštićen spomenik kulture, ona je ‘ograničeno’ vlasništvo čiji se interijer ne smije mijenjati. Također, ugovor Gašparca s Gradom podrazumijevat će i povremeno korištenje dvorane za potrebe Muzeja za umjetnost i obrt za manje koncerte, predstave i slično.
Golema Vila Feller podignuta 1911. godine, nekoć je bila vlasništvo bogatog židovskog ljekarnika Eugena Viktora Fellera, a nakon Drugog svjetskog rata dobila je mnoge nove stanare. Ipak, dvorana koja se nalazi centralno te manji prostor iza nje ostali su nenaseljeni, sačuvani uglavnom kakvi su i bili. Na zidovima su drvene oplate i zidne slike i reljefi slikara, skulptora i grafičara Fritza Hegenbarta. Dvorana ima izlaz na dvorište i prema zelenoj padini prema Dubravkinom putu.
Početak pisma Ivana Meštrovića arhitektu Viktoru Kovačiću
Važnost dvorane
Međutim, kako je dvorana okružena stanovima koji su nastali prekrajanjem vile nakon Drugog svjetskog rata, a pregrađena je i galerija dvorane, pritom i samu dvoranu nije moguće mijenjati, Gašparac ovdje baš i ne može urediti neki veći stambeni prostor za sebe, eventualno u stražnjem dijelu možda garsonijeru.
No upravo je on tražio od Gradskog zavoda za zaštitu spomenika da ocijeni važnost dvorane, a potom i zaštiti njezin interijer. Vlasnici dijela dvorane bili su i nasljednici djece Eugena V. Fellera koji su sukladno članku 37. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ponudili Gradu pravo prvokupa 7/18 dijela poslovnog prostora sa svim pripadajućim interijerom, u prizemlju ulične zgrade, veličine 127,41 kvadrat. Manji dio dvorane u vlasništvu je RH te je Grad Zagreb u pregovoru s državom za taj dio kako bi se objedinilo vlasništvo te došlo do zamjene s Gašparcom.