Muzej za umjetnost i obrt ovih je dana dobio na trajnu posudbu donedavno nepoznatu sliku Andrije Medulića “Bogorodica s djetetom”.
Slika je u vlasništvu Dinka Podruga, psihijatra iz Hrvatske koji godinama živi u New Yorku. Prema mojem mišljenju, riječ je o jednom od remek-djela tog umjetnika, rekao nam je to povjesničar umjetnosti Miroslav Gašparović, ravnatelj te institucije koja će sliku staviti u stalni postav, a danas će je i predstaviti na konferenciji za novinare. Gašparović navodi da je Podrug kolekcionar koji skuplja umjetnine ponajviše starih majstora, u zbirci ima i slike Jacopa Bassana, kao i radove mnogih nizozemskih majstora baroka, a neka su djela iz “Podrugove zbirke i na stalnoj posudbi u njujorškom Muzeju Metropolitan”.
- Medulićevo je djelo kupio na aukciji u njujorškom Sotheby’su. Namjera tog kolekcionara nije bila umjetnine držati doma, nego da izložiti u javnosti. Tako je odmah, nakon što je kupio rad, zamislio da će ga izložiti u Hrvatskoj. Do našeg je muzeja došao uz posredovanje ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek. Trajna posudba muzeju u posljednje je vrijeme uobičajen način izlaganja - kaže dalje Gašparović.
Bivši vlasnici
Gašparović nadodaje i da je to jedno od samo dvadesetak službeno potvrđenih ulja na platnu za koje se sa sigurnošću može reći da pripadaju Meduliću, a riječ je o radu dimenzija 74 puta 51 centimetar, u zlatnom okviru. Slika se može pronaći i na stranicama Sotheby’sa. Početna je procjena bila osam do 12.000 dolara, nema podataka koliko je postigla na aukciji.
Kao prodavač se navodi Garret Club iz Buffala, a uz sliku je na aukciji stajalo: “U Europi su je kupili članovi Garret kluba, u sjećanje na njihovu prijateljicu i članicu Helen Holland Keating, oko 1925. godine, i otada je do aukcije bila u Buffalu”. Slika se prodavala pod imenom Andrea Meldolla zvan Schiavone.
Iz aukcijske kuće Sotheby’s pojasnili su i zašto Bogorodica i dijete gledaju svaki na svoju stranu: “Vjerojatno je ovaj prizor bio dijelom veće slike, središnji dio teme svetog razgovora, pa je naknadno izrezan, što objašnjava zašto Bogorodica i dijete gledaju svaki na svoju stranu u suprotnim smjerovima, kao da su u interakciji s ljudima koji su izvan platna. Zanimljivo je uočiti sličnosti rada s jednom drugom slikom “Bogorodica i dijete” istog autora, koja se spominje u Richardsonovoj monografiji o umjetniku.
Ovaj rad, veći u dimenzijama od slike na aukciji, jedan je od dvaju opisa slika “Bogorodica i dijete” koje je zabilježio kipar Alessandro Vittoria, Schiavoneov prijatelj i izvršitelj njegove oporuke nakon umjetnikove smrti. Postoji i dobar razlog za povezivanje obiju slika jer je Bogorodica odjevena u crvenu haljinu, u pozadini je planina. Bogata paleta slike podsjeća na Schiavoneova suvremenika, Tiziana, koji je imao velik utjecaj na umjetnika, posebno nakon 1550”.
Donator Dinko Podrug, pak, rođen je u Zagrebu ranih pedesetih, gdje je i diplomirao na Medicinskom fakultetu. Ubrzo odlazi u New York, gdje doktorira i otvara privatnu praksu na Manhattanu. Kako kaže, za umjetnost se zainteresirao preko kćeri Ive Podrug, povjesničarke umjetnosti: “Razvio sam zanimanje za stare majstore, odnosno za to kako se ‘zlatno doba’ slikarstva u 16. i 17. stoljeću ne samo odražavalo, nego i razvilo moderan način razmišljanja i poimanja svijeta i vlastite osobnosti. Taj intelektualni interes, zahvaljujući kćerinom oku, obilatoj ponudi slika starih majstora na aukcijama u New Yorku, i sretnim okolnostima, pomalo se pretvorio u pokoju kupnju i u malu kolekciju. Nekoliko najvažnijih slika je u stalnim zbirkama nekih od vodećih muzeja na višegodišnjoj posudbi”.
Nepoznanice
Što se tiče Medulića, navodi: “Kad su vodeći svjetski stručnjaci za Andriju Medulića prigodom prve njegove velike retrospektive 2015./2016. godine u Veneciji u Museu Correr uvrstili, ponajviše zaslugom Ljerke Dulibić, sliku ‘Bogorodica i dijete’ iz kataloga i na listu samo devedesetak sasvim ovjerenih Medulićevih ulja, odlučio sam ovu sliku donirati nekom našem muzeju. U suradnji s National Federation of Croatian Americans-Cultural Foundation, odlučio sam osnovati odbor za donaciju slika starih majstora i preko tog odbora djelo dao na trajnu posudbu. Nadam se da ću tako potaknuti i druge na donaciju”.
U Hrvatskoj nema puno Medulićevih djela, spomenimo da se pod imenom tog autora vode djela “Legenda o Tobiji” u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu, “Narcis” i “Orfej” u Galeriji umjetnina Split. A kad je riječ o samom Meduliću, podsjetimo da je nedostatak izvornih podataka razlog zašto su uz njega vezane nepoznanice. Nije poznata točna godina njegova rođenja, ni izvori pravog oblika imena. Hrvatski oblik prezimena Medulić uveo je Ivan Kukuljević Sakcinski, kako su poslije pokazala istraživanja, “na pogrešnoj interpretaciji jednog šibenskog arhivskog dokumenta”.
Daljnja su istraživanja pokazala i da je njegova obitelj rodom iz gradića Meldola u okolici grada Forli, pa su nosili prezime del Medula, Meldolla ili neku varijantu, a preselili su se u Dalmaciju u vojnoj službi Mletačke Republike. Andrija Medulić sigurno je rođen u Zadru, što je potvrdila njegova oporuka, a sam se nazivao Schiavone. Tumači se da je utjecao na Tintoretta, a poslije je potpao pod Tizianov utjecaj.