“Kratka suknja do koljena, koja se sprijeda može sasvim otkopčati, te kratke hlače ispod te suknje vrlo su praktične. Na terenu se suknja skida, a u nevremenu može poslužiti kao ogrtač”, glasila je uputa skijašicama u jednom časopisu tridesetih godina prošlog stoljeća kako da odijevaju, istodobno i praktično i elegantno.
To je samo jedan od niza simpatičnih detalja na izložbi u Muzeju grada Zagreba. U ovom se muzeju, naime, može pogledati kako su sve skijali u Zagrebu kroz posljednje stoljeće na izložbi “100 godina Ski kluba Zagreb”. Izložba nastala u suradnji s klubom traje do 20. studenoga. Kustos je Boris Mašić, Jelena Drinković je napisala monografiju koja će se predstaviti tijekom trajanja izložbe, autor postava je arhitekt Tomislav Kušan.
Boris Mašić
Među izlošcima su odijelo Vladimira Jakopčeka, najstarijeg člana, 81-godišnjaka, koji će doći i na predstavljanje monografije, potom skije s kraja 19. i početka 20. stoljeća, razne povijesne fotografije među kojima je ona crno-bijela budućih skijaških zvijezda Željka Oreškovića i Stjepana Puhaka snimljenih na skijama još kao osnovnoškolaca na zagrebačkom Trnju oko 1955.
Karikatura
Klub je utemeljio 20. studenoga 1918. kraljevski sveučilišni profesor Marijan Kiseljak, dok je predsjednik bio povjesničar umjetnosti Petar Knoll: inače, jedan od duhovitijih izložaka je Knollova karikatura koju je potpisala Anka Krizmanić, a prikazuje ga izbezumljenog, izbuljenih očiju na skijama, dok su oko njega polomljeni skijaši. Izložena je i njegova klasičnija bista, izradio ju je Ivo Kerdić. Na samom početku izložbe mogu se pogledati i prva pravila kluba, natipkana na pisaću mašinu, ponegdje i rukom ispravljena, o primanju u članstvo.
Među ostalim tako stoji da “za člana može biti primljena svaka neporočna naobražena osoba slavenske narodnosti, koju preporuče dva člana društva”. Također da “o primanju članova odlučuje odbor tajnim glasovanjem”, onaj kojeg prime mora imati dvije trećine glasova, a oni koji su ga odbili ne moraju reći razloge zašto, te da onaj član koji se “ogreši o svoje poštenje ima biti isključen” i slično. Izložba i inače obiluje nizom detalja.
Trendovi 20-ih i 30-ih
Klub je, inače, odmah po osnivanju, organizirao prvo poslijeratno skijaško natjecanje na Medvednici. Skijanje u tom razdoblju dobiva sve veći zamah i u kavani Zagreb 1922. osniva se Zagrebački zimsko-športski podsavez. Dvadesetih godina, može se pročitati uz izložbu, skijaši koriste prigradske obronke Medvednice, posebice Cmrok i Tuškanac te odlaze na skijalište Kum nedaleko Celja, a tek uvođenjem autobusnih linija kreću na Sljeme.
Izložba se bazira na fundusu Ski kluba Zagreb, Hrvatskog sportskog muzeja te MGZ-a, ali i privatnim arhivama građana, čije crno-bijele fotografije odišu nostalgijom. Postav izložbe je, inače, netipičan, odvija se u jednoj cik-cak varijanti.
Na porast interesa za skijanjem, a i dalje smo u dvadesetim godinama, može se pročitati uz izložbu, utjecala je i “nepopularna uredba iz 1920. koja je đacima priječila pristup u sportske klubove. Skijanje koje nije procijenjeno kao masovna opasnost izmaklo je strogoj pozornosti sportskih vlasti, što je mnoge đake skrenulo prema skijaškim terenima. Novi porast članstva u to doba izaziva i novitet Kluba koji u ovaj program uvodi slalom i spust.”
Prema podacima iz 1933., pak, u Zagrebu je bilo oko tisuću petstotina skijaša srednjoškolaca koji su skijali na terenima u okolici grada, Cmroku, Sljemenu, Šestinama, Mirogoju i Gračanima. Te godine u organizaciji Kluba vožen je prvi spust na Medvednici. Za utrku su se prijavila pedeset i tri skijaša.
Onodobne trendove, 20-ih i 30-ih, prate i mediji i prodavači. Tako, primjerice, robna kuća Kastner&Öhler, današnja Nama, piše kako nudi na kredit skije (u stripovskoj su varijanti nacrtani skijaši, iznad kojih piše, “U trendu... (I na kredit)”, dok se krema Elida reklamira prizorom skijašice uz koju stoji kako će imati “nježne, mekane ruke usprkos zimskog sporta”.
Naravno, za to su doba nezaobilazne naslovnice Svijeta ilustratora i glavnog urednika Otta Antoninija. U časopisima izlaze i uputstva, iz današnje perspektive, vrlo duhovito predstavljena, kroz crteže ispod kojih piše “Ukusno!”, odnosno “Neukusno!” (crtež Zvonimira Badovinca), kako se dame trebaju odijevati.
Poslijeratno doba
Među ostalim tako stoji: “Skijaško odijelo s dugim hlačama mnogoj će dami dobro pristajati. Preširoke hlače treba izbjegavati. Prejaki breeches ili kratke hlače, koje se od koljena na niže stežu uzicom, nisu nikako praktične”. Tridesetih godina skijaše snima i znameniti fotograf Đuro Griesbach koji se, među ostalim, bavio i sportskom fotografijom. Sačuvana je i dokumentacija iz 13. siječnja 1935., otvorenja sljemenske skijaške skakaonice.
Dvije godine kasnije, Ski klub Zagreb u Velikom dolu pokraj Samobora otvorio je skijaški dom u kojemu je moglo prespavati osamdesetak osoba, no nažalost nije preživio Drugi svjetski rat, izgorio je potkraj rata. Na izložbi je zabilježeno i kako je početkom rata došlo do raspuštanja sportskih klubova i društava, te je zamrla i aktivnost Ski kluba Zagreb.
“Skijaši, kao i ostali sportaši, postali su dio državne strategije pripreme stanovništva za sudjelovanje u borbenim operacijama”, što se ne mijenja niti neposredno nakon rata. “Skijanje postaje jedna od sportskih disciplina koje se moraju odraditi kako bi se zaslužila “značka fiskulturnika” organizirana prema sovjetskim modelu društvene uloge sporta. Artur Škutelj, koji je do 1971. predsjedao klubom, bio je i likovno talentiran, pa je izradio i neka dizajnerska rješenja za klub. Na izložbi su pokazani njegovi radovi te fotografija na kojoj je sa suprugom, talentiranom skijašicom koja je osvajala natjecanja. Poslijeratnih godina u školama se potiče masovno skijanje, odlazak na zimovanja.
Na samom početku 1956. puštena je u promet sljemenska žičara na Panjevini sa 65 sjedalica, a Zetova žičara koja je u rad puštena u srpnju 1963. imala je 88 kabina koje su mogle prevoziti do 450 osoba na sat, dok je vožnja cijele trase trajala je 23 minute (poznato je kako je žičara službeno zatvorena još od 2007.)
Posebno su na izložbi prikazane fotografije obitelji kao i skije koje je više generacija na Trešnjevci izrađivala obitelj Lušin. Od 1945. do 1996. godine, prisjetit će se mnogi, skije su i izrađivali i popravljali. U razdoblju od 1965. do 1980. Klub je bio na temelju postignutih rezultata jedan od najboljih u bivšoj Jugoslaviji.
Od fotografija do Ivičinog pokala iz 1992. godine
U postavu izložbe posebna je soba odvojena za devedesete godine i dvijetisućite kojima dominira obitelj Kostelić. Ante Kostelić trener je od devedesetih. Najtrofejniji članovi kluba su Ivica i Janica Kostelić. Na izložbi su svi najvažniji trofeji koje su osvojili kao obitelj, među izlošcima su njihove obiteljske fotografije, ali pokal Ivice Kostelića osvojen 1992. godine u slovačkoj Vratni.
Sadašnji predsjednik, odnosno, počasni predsjednik Ski kluba Zagreb su Ivan Drinković i Ante Kostelić.