HRVATSKA GRAFIKA

KNJIGA POVJESNIČARKE UMJETNOSTI MIKICE MAŠTROVIĆ Stručan i nepretenciozan prikaz grafike od renesanse do danas

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 28.01.2020. u 08:10

Mikica Maštrović dobro je poznata hrvatskoj likovnoj publici, radila je kao višegodišnja voditeljica Zbirke grafike u Nacionalnoj sveučilišnoj biblioteci. U njezinom su mandatu u NSK, podsjetimo, stigle mnoge važne donacije, poslovnog čovjeka Krešimira Penavića, dizaj­nera Mirka Ilića i drugih. Čitav se svoj profesionalni život bavi grafikom. Kruna je njezine karijere knjiga “Hrvatska grafika” koju je tiskala Naklada Ljevak izašla u sklopu serije Povijest umjetnosti u Hrvatskoj.

Svoje istraživanje temelji prvenstveno na zbirci koja se nalazi u NSK, čuva se u strogim uvjetima, pristupiti joj ne možete bez bijelih rukavica. Manji smo dio smo ove zbirke imali prilike vidjeti na nedavnoj izložbi u Klovićevim dvorima. Iza ove knjige, na preko sedam stotina stranica, stoje mnoga autoričina istraživanja koja su joj prethodila. Stil pisanja Mikice Maštrović nije suhoparan, jednako dobro poznaje i povijesno doba i suvremene umjetnike koje prati, često ju se može vidjeti i na otvaranjima izložbi. Knjiga je to stručna, no napisana s puno strasti. Ona je uvijek zanimljiva sugovornica.

Nekim važnijim umjetnicima i donacijama posvećena su i posebna poglavlja.

Počinje s razdobljem renesanse kada su ilustrirane knjige bile najčešći nositelji grafike. Jedno od otkrića knjige priča je, djelomice poznata, no ispripovijedana na nov način, o Dobriću Dobričeviću, koji je u 15. stoljeću djelovao u Francuskoj i u Italiji, i njegove se knjige smatraju hrvatskim doprinosom razvoju renesansne kulture. Potpisivao se kao Raguseus, de Ragusia. Knjige koje je tiskao ubrajaju se u najljepše i najvažnije spomenike ranog knjigotiskarstva, primjer je ilustracija “Ezopovih basni”. Nakon izdavačkog posla, zaredio se. Prijateljevao je sa slikarom Bissolom, zahvaljujući njemu sačuvan mu je i portret. Najveći se dio njegovih knjiga čuva u British Museumu, autorica se bavi prvenstveno onima koji su u NSK. U čitavoj je grafičkoj zbirci NSK, inače, preko 200 tisuća jedinica.

U NSK postoji i Zbirka rijetkosti, u njoj se primjerice, čuvaju mnogi drvorezi iz “Judite” Marka Marulića, s motivima ratnih ili ljubavnih događanja.

Za povijest je grafike važno i 19. stoljeće, kada su upravo tiskare pokrenule proces približavanja građanskom sloju društva. Pojavljuje se potreba za izdanjima s portretima poznatih osoba u relativno jeftinoj tehnici litografije, Petar Frano Martecchini tiska izdanje “Galerija slavnih Dubrovčana”. Milan Grlović, pak, stoji iza “Albuma zaslužnih Hrvata 19. stoljeća”. Ovaj je marljivi čovjek sakupio sto i pedeset životopisa, slika i vlastoručnih potpisa, svakoga od njih. Naš je prvi školovani grafički umjetnik Menci Clement Crnčić pa njegovim opusom počinje 20. stoljeće u interpretaciji Mikice Maštrović.

Iz 20. stoljeća, kada gledate sve te grafike, jasno vam je da pola hrvatskih izložbi u grafičkom smislu nose djela koja se nalaze u NSK, od Uzelčeve mape “Sicilija”, preko “Koketa” i “Prisluškivanja” Miroslava Kraljevića, do Trepšeovih prizora iz krčmi. Sve su to poznata imena, možda mi je jedino bilo nepoznato ime iz knjige ono slikara Ivana Benkovića, no upečatljiva je njegova “Žena na kanapeu”. Među autorima čijih je djela možda i najviše u knjizi su Sergije Glumac, Albert Kinert, Miroslav Šutej, od suvremenih Robert Šimrak i Mirjana Vodopija, naravno i Ines Krasić, jedna od onih autorica koje pružaju suvremeno, 3D poimanje grafike. Nije uvijek sve ujednačeno po kvaliteti, nažalost, ima i par loših umjetnika. Posebna su poglavlja posvećena razdoblju umjetničke grupe Zemlja, te naivnoj umjetnosti. Bavi se i poslijeratnim razdobljem, u opsežnom poglavlju, nezaobilazni su Exat 51 i Nove tendencije, ali i Zagrebačka škola serigrafije, potisak je dala sitotiskarska radionica Atelijer Brane Horvata. U poglavlju o Ex librisima ističe ulogu bivšeg ministra kulture Bože Biškupića.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo