Knjigu “Dalibor Martinis - dizajner pri radu 1970. – 1990.” tiskalo je Hrvatsko dizajnersko društvo, koje u posljednje vrijeme ima uistinu jaku izdavačku djelatnost. Autori su izložbe Marko Golub i Dejan Kršić. Izložbu o dizajnerskom aspektu Martinisova rada, podsjetimo, imali smo prilike vidjeti u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva. Martinis nam je najpoznatiji po videoradovima, no u knjizi se može čitati o plakatnom opusu ovog autora, nastao za filmsku industrije i likovne umjetnosti, ali i s dizajnom za televiziju, oblikovanjem časopisa i publikacija te zaštitnih znakova.
Radeći prvo na izložbi, a sada i na knjizi, dvojica su autora Martinisovu opusu pristupila kao jednom od važnih izgubljenih poglavlja u historiografiji hrvatskog dizajna. Odnosno, kako tumače, dizajn Dalibora Martinisa, ali i Sanje Iveković, Gorkog Žuvele, Jagode Kaloper, Gorana Trbuljaka te nekoliko drugih umjetnika koji su stasali u kontekstu medijske i konceptualne umjetnosti ranih 70-ih u toj historiografiji za nas doista jesu svojevrsna “karika koja nedostaje”.
Već u prvoj polovici 1970-ih godina Dalibor Martinis i Sanja Iveković dizajniraju veliki broj televizijskih grafika kao svojevrstan produžetak implementacije vizualnog identiteta Radiotelevizije Zagreb. Osamdesetih godina Martinis realizira veliki broj plakata i kataloga za izložbe u Galeriji suvremene umjetnosti, danas MSU u Zagrebu. Primjera je još čitav niz.