Maja Buljubašić, Vukovarka rođena pred sam rat, jučer je ispred tamošnjeg gradskog muzeja, među zastave Hrvatske, EU, grada i županije, utaknula crno-bijeli stijeg na kojemu s jedne strane stoji “ZA JEDNO”, a s druge “TO GATHER”.
Igra riječima ispisanima na zastavi i na hrvatskom i na engleskom daje iščitati da stojimo skupa, deklarativno makar, iako posve odvojeni dok pod tom idejom zajedništva dio uzima i nosi samo sebi, za sebe i u sebe.
Zagreb i Bruxelles
“Čini se da se to zajedništvo nikada u pravom smislu nije ni dogodilo. Zato se ovaj moj rad zove ‘Skica 1 Zamisli’. I vizualno sam se poigrala riječju ‘zajedno’, manipulirala sam i tipografiju, izvitoperila je, razdvojila tu riječ koja u prvi mah ima afirmativnu konotaciju, a zapravo, pokazuje se, funkcionira i neafirmativno. Ostavljam ljudima da čitaju i iščitavaju kako tko vidi”, kratko će autorica Nina Bačun, dodajući da joj je bilo bitno da tu zastavu među ostale utakne “netko tko predstavlja vukovarsku mladost, rođenu u to najgore doba rata”.
Performans izveden u Vukovaru dio je većeg projekta koji je počeo prošli tjedan ispred zagrebačkog HNK, onu večer kad je premijer pod krovom HNK na svečanom koncertu u povodu hrvatskog predsjedanja Vijećem EU okupio Ursulu von der Leyen i druga imena političkog svijeta.
Marko Marković pred nacionalnim se teatrom pridružio tom, kaže, političkom teatru u teatru, ispred teatra ispuštajući neartikulirane glasove, hineći da pada u delirij. Pratila ga je, brzo potom, skupina građana kojima se isto vrišti kad vide politički vrh. Padali su, ironično, u kolektivni delirij.
Performanse je započeo Marko Marković ispred HNK. Žele rekreirati performans Sanje Iveković koja je na balkonu hinila masturbaciju dok je prolazila Titova povorka, kao i performans Tomislava Gotovca
Za ovih šest mjeseci, koliko će Hrvatska predsjedati Vijećem EU, Domino project namjerava izvoditi političke performanse koji bi pripovijedali o političkim apsurdima prvenstveno Zagreba, ali i Bruxellesa, o uznemiravajućoj svakodnevici političke burleske.
Hrvatska ima bogatu povijest političkih performansa, korak naprijed u aktualnom političkom kontekstu bio bi da Domino project u ovih šest mjeseci krene u – hiperprodukciju. Za sad najavljuju tek šest performansa, što se, s obzirom na sredinu u kojoj ih izvode, zemlju na koju se referiraju - čini više kao administrativni EU projekt negoli genuina umjetnička, društveno angažirana ideja. Jer, okruženje u kojem djeluju i kojem se obraćaju svaki dan nudi nove radikalne karikaturne i posve bizarne momente koji kao da izazivaju da se na njih referira. I jedino hiperprodukcija političkih performansa u društvu u kojem svakodnevica godinama izgleda kao politički performans može - odskočiti od te svakodnevice.
U zemlji smo, spomenimo jedan od zadnjih “performansa”, gdje visoko kompromitirani gradonačelnik metropole, protiv kojega se trenutno vode “samo” dva sudska procesa, pri dočeku EU u naše dvorište svoj kaput u nacionalnom teatru vješa uz kaput glavnog državnog odvjetnika, sjede skupa i mirno nas gledaju u oči.
Sanaderov performans
“Državni protokol nam je pokazao istančanu osjetljivost za politički performans koji je teško naći i među kolegama kustosima”, komentira to Zvonimir Dobrović, suosnivač udruge Domino. “Na sličan način se političkim performansom već neko vrijeme bavi Dario Juričan te njegov dugotrajni performans ilustrira široj publici stanje politike u Hrvatskoj snažnije od ikoga do sada. Njegov je rad odličan primjer na kojem se može vidjeti da umjetnost otvara oči, stvara nove perspektive i načine razmišljanja. Stoga, što više arta, svima će nam biti mnogo toga jasnije”, kaže.
Spominje da notornu ostavku nekoć premijera Sanadera vidi kao - politički performans par excellence.
“On je imao performans koji su svi vidjeli. Sad ne može nitko u Hrvatskoj reći da nikad nije vidio politički performans. Umjetnost ne mora davati odgovore, ali je odlično da postavlja pitanja. A taj Sanaderov performans je postavio pitanja o tome kako vlast uopće funkcionira, tko je kome u džepu, pitanja o korupciji, ta ostavka je sve ostavila zatečenima.
U ovoj zemlji imamo dugu povijest performansa, i umjetnici koji danas djeluju na tom polju naslanjaju se na kolektivno iskustvo umjetničkog čina kao bunta, komentara, upozorenja, uzbune ili pak očaja, bijesa, posljednjeg utočišta. Tako je baviti se artom danas po sebi politički čin i nosi odgovornost koja nadilazi uobičajena pitanja estetike i prelazi u pitanja umjetničke i građanske, pa tako i političke, etike.”
Nina Bačun rekla je da je bilo bitno da zastavu utakne “netko tko predstavlja vukovarsku mladost, rođenu u to najgore doba rata”
Htjeli bi, kaže Dobrović, uskoro napraviti i performans koji bi se referirao na onaj Tomislava Gotovca s početka 1980-ih, kad je Gotovac gol na Ilici i Trgu Republike ljubio cestu; u njega bi sad valjalo uključiti - imigrante. “Situacija se bitno u ovih 40 godina promijenila i sad puno novih ljudi voli Zagreb.”
Siniša Labrović, u sklopu njihova projekta, priprema participativan performans koji će trajati nekoliko tjedana, a možda i mjeseci. “Ideja je da svi performansi budu u javnom prostoru i da su svi participativni. Zovemo ljude da idu u to s nama, kao što smo ih zvali da padaju u delirij i u javnom prostoru, i po svojim kućama.”
Ohrabreni građani
Namjeravaju se, primjerice, referirati na temu demografije za koju je najavljeno da će biti jedna od bitnih tema u ovih šest mjeseci hrvatskog predsjedanja EU. Domino žele napraviti hommage Sanji Iveković i njezinom performansu Trokut za kojega se je na svojem balkonu u zagrebačkoj Savskoj, dok je Tito prolazio Zagrebom u službenom posjetu, Iveković čitajući “Elite i društva” Toma Bottomorea, hinila masturbaciju. Pa dok političari raspravljaju o demografskim problemima za konferencije o demografskim politikama građani će biti ohrabreni da se i sami bave demografskim politikama u svojim domovima i da, ako već nemaju nikog pored sebe, barem masturbiraju.
Spremaju i performans za zatvaranje programa predsjedanja. “Kad je Hrvatska ulazila u EU, kurirao sam program ‘EU- KroaTisch Freundschaft - Alternativna proslava ulaska Hrvatske u EU’ koju je zamislio Željko Zorica Šiš i tim je happeningom predviđao daljnje urušavanje ljudskih prava i vrijednosti koje kao društvo uživamo od prosvjetiteljstva. Ideje i razigranost te jedinstvene simbioze pamtimo i danas te se kraj hrvatskog predsjedanja EU-om čini idealnim terminom za još jedan spektakularni happening ‘Izlazak EU iz Hrvatske’ na Trgu Franje Tuđmana, na kojem smo 2013. slavili ulazak Hrvatske u EU”, najavljuje Dobrović koji programe kreira u suradnji sa Silvijom Stipanov, Karlom Pudar i Karlom Horvat Crnogaj.