Većina nas svoj posao obavlja u izolaciji uzrokovanoj koronavirusom upravo kao na ovoj slici: nastojimo sjesti što bliže prozoru kako nas ne bi uhvatila klaustrofobija.
Pogled na dio grada u kojemu živimo pust je kao i na Hooperovom djelu: vide se okolne zgrade, naslućuje ulica, no nikoga nema, čovjek je na slici sam.
Američki umjetnik Edward Hooper, kojega ovih dana često nazivaju i umjetnikom korone, sliku nazvanu “Ured u malom gradu” stvorio je 1953. godine. To je ujedno i jedina slika koju je naslikao te godine, on nije bio hiperproduktivan. Rođen je u Nyacku, seocetu pokraj New Yorka, no čitav je svoj odrasli život proveo u New Yorku.
Unatoč užurbanim njujorškim ulicama, na scenama koje je slikao najčešće su osamljeni pojedinci, emotivno udaljeni od svoje okoline i od drugih ljudi. Hooper je slikama simbolički prikazivao psihičku izoliranost čovjeka. Danas je ta simbolika doslovna, ulice su gradova danas upravo takve, pojedinci su zatočeni između svojih zidova.
Sliku je kupio Metropolitan muzej u New Yorku odmah po njezinom nastanku, te je i danas tamo. Umjetnikova supruga sliku je opisala kao “prizor čovjeka u betonskim zidovima”. Sam je umjetnik rekao da mu je cilj bio naslikati “osjećaj izoliranog ureda visoko u zraku”.
Nema naznake kojom se profesijom bavi čovjek na slici. Rukavi bijele košulje su zasukanii, iznad košulje nosi “lajbek”. Čini se da u trenutku kada je naslikan sanjari, nije naslikan u trenutku marljiviog rada. Čini se kao da je zarobljen u svojem uredu. Ambivaletni osjećaji prema modernom, urbanom životu.