IZLOŽBA

MANGELOS Umjetnik za čije se radove otimaju MoMa, Tate i svjetski galeristi, u Hrvatskoj gotovo da je zaboravljen

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 03.04.2019. u 11:12

 

Dimitrije Bašičević Mangelos rođen 1921. u Šidu, u svojim je srednjim godinama predvidio da će umrijeti sa 66 godina.

Umro je na samom kraju 1987. godine, bilo mu je šezdeset i šest. Na temelju svojih je predviđanja, među ostalim i godine u kojoj vjeruje da će umrijeti, napravio novi sustav šifriranih znakova, zabilježen u posebnoj bilježnici. Bez te je bilježnice sustav teško rješiv.

Jednom, kada je Mangelos bio kustos tadašnje Galerije suvremene umjetnosti, Goranu Trbuljaku je potvrdu da je njegov rad primljen ispisao uredno na zlatnom čokoladnom papiru, također sa šifriranom datiranom godinom. Trbuljak je taj umjetnički rad u malom sačuvao i moći će se kao i bilježnica sa šiframa vidjeti na izložbi koja se sutra otvara u Galeriji Nova.

Sotheby’s Mangelosov rad prije ćete naći na stranim izložbama nego kod nas. Teško je sada spekulirati zašto. Kustosica izložbe Branka Stipančić, kako bi kontekstualizirala tu, više međunarodnu reputaciju, nego nedostatak percepcije domaće kritike, u posebnom je dijelu izložbe postavila mnoge kataloge izložbi ovog umjetnika po europskim i američkim muzejima, počevši od znamenite njujorškog Muzeja moderne umjetnosti.

MoMA je Mangelosov rad i otkupila, kao i londonski Tate Modern i pariški Centar Pompidou. Njegov opus zastupa nekoliko međunarodnih galerija, i cijene se povećavaju na tržištu, kao i još nekoliko umjetnika s ovih prostora, no i inače je prisutan pojačan interes za umjetnike iz Istočne Europe. Na pitanje da nam objasni što stoji iza međunarodna uspjeha opusa ovog autora, koji započinje početkom dvijetisućitih, više od desetljeća nakon njegove smrti, kustosica izložbe reći će nam kako je riječ o “velikom radu koji stoji iza svega”.

 

Na jednoj od posljednjih aukcija na kojemu je nuđen njegov rad, u Sotheby’su u New Yorku, i to iz kolekcije poznatih američkih kolekcionara Eda Cohena i Victorie Shaw, prodan je za 56 tisuća dolara, a cijene njegovih pojedinih radova na aukcijama su se znale približiti i brojci od 100 tisuća. Kada se najavljivala prodaja iz ove američke zbirke, primjerice, na Artdailyu, upravo je Mangelosov rad apostrofiran uz umjetnike kao što su Joseph Beuys, Anselm Kiefer, Gerhard Richter... To je samo jedan od mnogih primjera interesa međunarodnih kolekcionara za Mangelosa.

Ako pogledamo samo posljednjih desetak godina izlagačkog puta ovog umjetnika, među samostalnim i skupnim izložbama, naći će se, da nabrojimo samo neke one u: Galerie Martin Janda u Beču, Peter Freeman Gallery u New Yorku, Fundacíò Antoni Tàpies u Barceloni, Musée national Picasso i Centar Pompidou u Parizu... Radove na izložbi u Galeriji Nova, osim iz kolekcija Branke Stipančić i Gorana Trbuljaka, najvećim se dijelom baziraju na posudbi iz kolekcije Marija Brukete, umjetnikova posinka koji živi u Kanadi.

Mangelos je stvorio autentično djelo koje je sam okarakterizirao kao “noart”, a izložba se u Galeriji Nova bavi posljednjom dekadom njegova rada: manifestima, tezama, projektima i bilješkama koje je pisao sedamdesetih godina na drvenim tablama i novinskim isječcima, globusima i u crno prebojanim tiskanim knjižicama. U manifestima je bio u dijalogu te se i sporio sa svime što je proučavao, a njegov je raspon interesa bio velik, od filozofije i umjetnosti do psihoanalize, biologije i fizike... Podržan mlađom generacijom, često je izlagao u alternativnim prostorima koje su vodili umjetnici.

Na Bašičevića je zasigurno utjecalo odrastanje u Šidu, uz oca Iliju Bašičevića Bosilja koji se bavio zemljoradnjom dok mu u 62. godini života država nije oduzela zemlju. Tada je počeo crtati, i to toliko dobro da je skupina umjetnika na čelu s Krstom Hegedušićem povela hajku na njega da dokaže da on to slika. Njegov je sin već bio na mnogim funkcijama. Afera Bosilj koja je nastala obuhvatila je i oca i sina, izvještavalo se o tome na dnevnoj bazi, dok naposljetku seljak nije uspio dokazati pred komisijom da je njegovo djelo autentično.

Zagreb, 020419.
Galerija Nova.
Na fotografiji: Branka Stipancic.
Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
Tomislav Krišto / CROPIX

Branka Stipančić

 

U predgovoru, pak, nadolazeće zagrebačke izložbe, može se pročitati kako je Dimitrije Bašičević, osim u Zagrebu, studirao povijest umjetnosti u Beču, a kako tumači Branka Stipančić: “Pretpostavljam da nije želio da se u komunističkoj zemlji pogrešno razumije njegov boravak u Beču tijekom Drugog svjetskog rata”, pojašnjavajući zapravo zašto sam Mangelos nije nikada pričao o svojem studiju u Beču, znalo je to samo nekoliko njegovih kolega i supruga Zdenka.

Djelovao je i kao umjetnik, pjesnik, likovni kritičar i ravnatelj. Jedan je od suosnivača Gorgone, koja je i nazvana prema jednoj od njegovih pjesama. Radio je u Modernoj galeriji, Galeriji suvremene umjetnosti, vodio je Centar za fotografiju, film i televiziju, dok je u Galeriji primitivne umjetnosti dao ostavku zbog spomenute afere. Mangelos je po sjećanju njegovih suvremenika često znao stajati prekriženih ruku, s naočalama i cigaretom u ustima. U katalogu uz ovu izložbu u Zagrebu, prethodno pokazanu u Galeriji Martin Janda u Beču, Mangelos pozira za radnim stolom ispred kojeg je njegov golemi pas Alfa, kojemu je inače također posvetio jedan svoj manifest, i po nekim pričama, zataknuo mu taj manifest za ogrlicu.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo