"Kamo ljudi odlaze nakon smrti" naziv je izložbe ilustratorice mlađe generacije koja djeluje pod imenom Klarxy, i koja se od danas može pogledati u Oris Kući arhitekture. Na projektu koji pokazuje na izložbi radila je više od godinu dana, izlaže pojedinačne ilustracije te grafički roman nastao na temelju ovih ilustracija. Crno-bijeli crteži su za zagrobni život i podzemlje, a oni u boji prikazuju događaje koje su protagonisti doživjeli za života, prije nego što su stigli u zagrobni svijet.
Sama tehnika izrade nije bila jednostavna, kao što nikad i nije izrada grafičkog romana. Za pozadinu knjige, za prikazane tunele i prostorije u kojima su protagonisti napravila je stotinu i dvadeset ploča bakroreza koje je potom otisnula, skenirala i slagala digitalno u mapu. Crno-bijeli likovi su, pak, nacrtani u tehnici tuša, te skenirani za potrebe romana, a dijelovi u boji napravljeni su digitalno. Ima više stotina likova, sama autorica će reći da je u svakome od njih maleni dio nje, te da je svakog zasebno crtala na papiru, što je “jedan meditativan posao”. U sve su protkana umjetničina raspoloženja kroz proteklu godinu i nešto. Izbrojila je, dvadeset i četiri su kartice teksta. Tipografiju je ručno oslikala dizajnerica Matea Jurčević (Killa slova).
Njezina je, inače, prva ideja bila da napravi priču oko toga gdje idu poslije smrti agnostici, gdje ateisti, gdje vjernici: bilo bi zanimljivo vidjeti i kako bi realizirala projekt na ovaj način. U ovom slučaju, protagonisti odlaze u prostor koji se zove Dolje, a oni su razni: gospođa koja je tamo već osam stotina godina i dosta joj je svega, čovjek koji se ne sjeća što je bio, pa pretpostavlja da je umro od neke bolesti vezane uz sjećanje, pa drugi čovjek koji se bavio nekim vrlo mutnim poslovima, mlada žena koja se ugušila na bračnu noć i sl. U svakom, slučaju, likovi su živopisni.
Klarxy je prvo studirala animirani film i nove medije na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, potom je otišla u Englesku u Falmouth, na studij ilustracije, i shvatila da je to - to. Prethodno se dodatno školovala i u Vilniusu, preko Erasmusa. Studiju izvan zemlje može dobrim dijelom zahvaliti različitost rukopisa od ovdašnje scene, iako se univerzalnost rukopisa generacije rođene devedesetih primjećuje.
Klarxy je vrlo mlada, ima dvadeset i četiri godine, za sobom ima niz radova u različitim medijima. Tako je, primjerice, oslikala mural za Indirekt festival u Umagu, surađuje s Komikazama, radi naslovnice knjiga (npr. Miljenko Jergović: “Sarajevo, plan grada”, Fraktura), izlaže na međunarodnom Festivalu ilustracije 36 Mountains, izlagala je i u prolazu Sestara Baković u sklopu projekta Plakatiranje i sl. Ovaj grafički roman njezin do sada najkompleksniji projekt, i valja pratiti kako će se ova talentirana autorica dalje razvijati. Predgovor izložbi napisao je Marul Kuljiš.