Documenta u Kasselu smatra se najprestižnijom umjetničkom smotrom na svijetu. Možda je Venecijanski bijenale razvikaniji, no Documenta je svakako prestižnija. I tamo ulogu ne igra nacionalnost (nema nacionalnih paviljona), već zovu isključivo one umjetnike koje žele.
Sto dana
Documenta se održava svaku petu godinu, i tada se ovaj njemački gradić, uz centralni izlagački prostor Fridericianum, cijeli pretvori u mjesto za umjetničke instalacije: kina, kazališta, plesne dvorane, privatne kuće... Ove godine Documenta traje 100 dana, a izlaže dvije stotine umjetnika.
Kao upečatljiviji radovi izdvajaju se: Geoffrey Farmer izrađuje stabla na kojima lišće čine izrezane fotografije iz magazina Life; instalacija “Čuvanje duhova” mađarskog umjetnika Istvána Csákányja, koji oblikuje u ljudskoj veličini prazna odijela; rad francuskog umjetnika Pierrea Huyghea, koji, među ostalim, izlaže klasičnu skulpturu ženskog akta, no na mjestu glave je roj pčela, ali pravih; tapiserije s prizorima iz Afganistana umjetnika Goshka Macuga...
Polje makova
Naša umjetnica Sanja Iveković već se treći put našla na listi odabranih izlagača. Prošli je put u Kasselu zapuštenu livadu pretvorila u procvjetalo polje makova na kojemu su odjekivale revolucionarne pjesme koje su pjevale afganistanske i hrvatske žene.
Ovaj put ima dva rada, također su u dijalogu s gradom, ali i povijesnim dokumentima. Jedan od njih je inspiriran birokratsko ispisanim razlozima za zatočenje radnika iz Istočne Europe u nekadašnjem radnom logoru, u bivšem samostanu Breitena u blizini Kassela. Razloge je umjetnica pronašla u arhivu logora, i njih isprintane na velike površine postavlja u izlagački prostor.