U Hrvatskom društvu likovnih umjetnika, za vikend, mogle su se pogledati tri izložbe, jedna je međunarodni festival ilustracije 36 Mountains koji je imao par zanimljivih radova uvijek na papiru zadanog formata, veličine bloka izrađenog u japanskom stilu, no u međuvremenu je zatvoren jer traje samo četiri dana. Druga je međunarodna izložba “Tragovima vode”, koja povezuje hrvatske i austrijske umjetnike. Treća je izložba mlade fotografkinje Glorije Lizde, koja je ujedno i najbolja izložba u HDLU. Pa, iako rad studentice, netom diplomirane, ova izložba dominira pod Meštrovićevom kupolom. Podsjetimo, o diplomskom smo radu ove autorice već imali prilike pisati, ona fotografijom prikazuje slike kakve misli da je njezin otac, u razdobljima u kojima je bolovao od shizofrenije, halucinirao.
Izložba, pak, “Tragovima vode”, pokazuje radove nekih od autora koji su se probili na našoj sceni među kojima su Stipan Tadić, Stjepan Šandrk, Martina Grlić, Goran Škofić, Damir Žižić i Kristijan Kožul, primjerice, no nešto joj nedostaje. Koncept je takav da je austrijska umjetnica i kustosica Silvia Maria Grosmann pozvala nekolicinu kolega iz Austrije i iz Hrvatske kod sebe na Lošinj na umjetničku radionicu koja je trajala dva tjedna. Podsjetimo kako je ljetos Francesca von Habsburg otvorila izložbu posvećenu oceanima, djela su mahom nastala nakon što su umjetnici u art radionicama koje je organizirala plovili oceanom, tako da je očito riječ o popularnoj temi. No, ovo je izložba manje skale. Austrijski umjetnici su kvalitetni, no nisu, ruku na srce, Valie Export ili Hermann Nitsch.
Što se tiče umjetnika iz Hrvatske, u početku sam bila malo i skeptična prema načinu na koji se započeo razvijati rukopis Stjepana Šandrka, no sve mi se više sviđa njegov pristup. Slikama posjetitelja izložbi pred slikama svojih kolega, i prikazom što uistinu ti posjetitelji rade u muzejima, kako doživljavaju umjetničke radove, i koliko često umjetnost koriste zapravo kao kulisu, solidan je komentar današnjeg društva. Iako u pravilu posjetitelje slika ispred djela svojih kolega, domaćih ili stranih, na ovoj izložbi posjetitelji su naslikani ispred djela samog Šandrka. Ispred, dakle, vlastitih djela slika turiste, s pripadajućim rekvizitima, bilo za skijanje, kacigama i naočalama, bilo za more, u kupaćim gaćama i s luftićima pod rukom. To su, inače, grupe turista koje se ne zatiču u muzejima, barem ne s takvom opremom pod rukom. Ironija je jasna, no ne toliko i poveznica s vodom, kao temeljnom temom izložbe, može se pretpostaviti da se čita u činjenici da su prvi turisti došli s mora, drugi s planina.
Video 'Na plaži' Gorana Škofića
Stipan Tadić, pak, izložio je rad iz ciklusa “Hrvatskih planina” koje smo imali prilike već vidjeti na umjetnikovoj samostalnoj izložbi. Goran Škofić umjetnik je čiji rad uvijek rado vidim, njegov video “Na plaži” pokazuje skupinu ljudi koja odlazi, koja nekog čeka, koji pričaju ili šute, sami su ili u skupini.
Video 'Na plaži' Gorana Škofića
U ovu bi se sekciju videoradova vezanih uz temu vode sjajno uklopio i “Partenza, Odlazak” Renate Poljak sniman na Braču, primjerice, no nema ga na izložbi. Damir Žižić i Kristijan Kožul zajedno su potpisali rad koji se nalazi ispred MSU, u betonu izliven pribor za plažu, luftići i sl., pa je za pretpostaviti da je to bio jedan od razloga da ih se pozove na izložbu. Na ovoj izložbi odabiru apstraktniji pristup, njihovim riječima, “minimalistička scenografija stvorena je da izazove promatračeva sjećanja na prijašnja iskustva”.
zajednički rad Kristijana Kožula i Damira Žižića
Iako je u katalogu najavljen radom na temu vaterpola, Tomislav Buntak ne izlaže u Zagrebu, no kako nam je rekla kustosica izložbe koja traje do 14. listopada, radovi s ove izložbe bit će potom pokazani u Künstlerhausu u Beču, gdje se izložba seli. Sve u svemu, radovi variraju u kvaliteti, mnogi nisu na izložbi premijerno, neki su nategnuto vezani na temu vode, drugi pak, nedostaju.