ODLAZAK SLIKARA

Mersad Berber: Inspirirala ga je mistika Bosne, a crtao je zadivljujućom vještinom

    AUTOR:
    • Lana Bunjevac

  • OBJAVLJENO:
  • 09.10.2012. u 07:33

Akademski slikar i grafičar Mersad Berber preminuo je u nedjelju navečer u Zagrebu u 72. godini.

Mersad Berber rodio se 1. siječnja 1940. u Bosanskom Petrovcu, slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani 1963. godine, u klasi Maksima Sedeja, gdje je 1965. imao i prvu samostalnu izložbu. Od 1978. do 1982. godine predavao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a od 1992. živi i radi u Zagrebu.

Mersad Berber bio je jedan od najpoznatijih svjetskih grafičara, a njegovi radovi dijelom su postava brojnih javnih i privatnih zbirki i muzeja, među kojima je i londonska galerija Tate. Izložbe je održavao diljem svijeta, od Madrida i New Yorka, do Abu Dhabija, Moskve i Tokija, a najznačajniji ciklusi su mu “Sarajevske kronike”, “Put u Skender Vakuf”, “Srebrenica”, “Hommage Vlahi Bukovcu” i “Otomanske kronike”.

Omoti ploča Indexa

Dobitnik je više od 50 nagrada i priznanja, a 2007. proglašen je počasnim članom Ruske akademije umjetnosti.

“Prvo što zadivljuje u radovima Mersada Berbera vjerojatno je njegova začudna crtačka vještina. Berber crta s lakoćom i sigurnošću kakve su gotovo potpuno nestale iz umjetnosti Zapadne Europe i Sjedinjenih Država”, zapisao je o Berberu jedan od najpoznatijih britanskih likovnih kritičara i povjesničara umjetnosti Edward Lucie-Smith. Berber je bio i vrstan ilustrator koji je oslikao brojne knjige, autor je crtanog filma “Tempo Secondo”, dizajnirao je omote ploča Indexa, kao i plakate za filmove Emira Kusturice.

Emigrant apatrid

Govorio je da inspiraciju najviše crpi iz “mističnog svijeta Bosne, njenih otomanskih slojeva i tragičnog usuda ljudi koji su živjeli na razmeđu civilizacijskih kultura. Kada je 1992. došao u Zagreb nastanio se u Bosanskoj ulici u kojoj je prije živjelo nekoliko hrvatskih slikara, tako da je i na simboličan način bio povezan s Bosnom, ali nostalgija je ostala, a svoju ulogu emigranta apatrida u jednom je intervjuu objasnio rečenicom svog prijatelja, književnika Predraga Fincija - “To je bolje od smrti, gore od života”.

Izdvajamo