Ivan Meštrović u svojem opusu nije oklijevao prikazivati eksplicitnu erotiku, jedna od skulptura primjerice prizor je dvije žene, jedne oslonjene o drugu, intimno se dodiruju, uživaju.
Ipak, naziv je ove skulpture “Dvije udovice”. Kritika tumači kako kipar koristi priče o narodnim predajama i kreposnim sudbinama udovica kao izliku da predstavi ovaj za tadašnju javnost donekle provokativan motiv, iako je rad, doduše, nastao u Parizu, 1909. godine, u kojemu svakako nije nedostajalo niti umjetnosti niti umjetnika niti provokacije.
Tri cjeline
U Cankarjevom domu u Ljubljani, prestižnom izlagačkom mjestu slovenske prijestolnice, 13. veljače otvara se izložba “Ivan Meštrović - tjelesnost i erotika u kiparstvu”. Temelji se na izložbi o Meštrovićevoj erotici koju smo imali prilike vidjeti prije dvije godine u Gliptoteci HAZU, no s nekim novim djelima. Pokazuje se, naime, više od pedeset radova, skulptura i crteža iz privatnih i javnih zbirki, nastalih u rasponu od 1903. do 1946. godine. Prema motivu, kao i razdoblju, podijelili su izložbu na tri dijela, no sva se tri dijela isprepliću. Temu nagosti i tzv. estetike ružnog, nazvanu “Nelagoda tijela”, obradio je kustos Dalibor Prančević i obuhvaća prva dva desetljeća 20. stoljeća.
Poglavlje “Između dva Erosa i dvije Afrodite”, čija je kustosica Barbara Vujanović, obrađuje djela Meštrovićeva tzv. zagrebačkog razdoblja, u kojima se vidi bliskost s antičkim poimanjem tijela u skladu sa suvremenim tendencijama europskoga neoklasicizma. Treća cjelina, pak, “Požar čula” Zorane Jurić Šabić pristupa temi iz biografskog aspekta te promatra ženske aktove, skulpture i crteže iz drugog i trećeg desetljeća. Kako navode: “ovaj dio Meštrovićeva opusa zasićen je intimnim podacima te se može sadržajno interpretirati poznavanjem specifičnih okolnosti i emocionalnih previranja unutar kojih se umjetnik našao, otkrivajući tako njegovo osobno poimanje spolnosti”.
Iako je i prije ovih izložbi bila opće poznata činjenica da je tijekom svoje karijere Meštrović oblikovao neke od najljepših ženskih i muških aktova u hrvatskom kiparstvu dvadesetog stoljeća, kustosi su uspjeli dati novi pogled. Naime, tema ranije nije bila šire zasebno obrađena, započela je u sklopu ciklusa koji je pokrenuo današnji gradonačelnik Splita, tada još ravnatelj Muzeja Meštrović Andro Krstulović Opara s idejom da se svaka tematska cjelina ovog autora zasebno obradi.
Muze
Većina su Meštrovićevih aktova, iako vrlo čulni, ujedno i klasični po motivu, naročito ako ih se promatra iz današnje erotike u umjetnosti, ali i ondašnje (Egon Schiele). Ženu je, uostalom, poznato je, konzervativno odgojen Meštrović promatrao vrlo tradicionalno.No, s druge strane, Meštroviću ipak nije nedostajalo provokacije pa podsjetimo kako se njegova skulptura “Moderna Venera”, akt žene koja među nogama stišće Erosa, 1906., kada je nastala, nije smjela izložiti u Beču na izložbi secesije, zabranjena je.
Kustosi su se radeći na izložbi među ostalima služili i umjetnikovom romansiranom autobiografijom koju je svojedobno izdao Branimir Donat, “Vatra i opekline”, u kojemu je opisao i kakve su ga žene privlačile: “one u kojima je osjećao vrutak spolnosti, ali su pri tom ipak osjećale stid i suzdržljivost”. Muze su mu među ostalima bile i supruge, prva Ruža Klein i druga Olga Kesterčanek, kao i još jedna umjetnikova velika ljubav, Ružena Zátkova.