SLUČAJ 'PICASSO'

MIMARI NE SMETA JESU LI SLIKE KOJE IZLAŽU PICASSOVE ILI FALSIFIKAT 'To je promidžbeni štih, riječ je o takvom projektu'

    AUTOR:
    • Vid Barić

  • OBJAVLJENO:
  • 22.11.2019. u 20:46

Getty images

U Muzeju Mimara bit će izložena dva platna, “Mandolina i gitara” te “Žena i gitara”, za koja nepoznati vlasnici tvrde da ih je naslikao Picasso

“To je promidžbeni štih, riječ je o takvom projektu”, kaže ravnateljica Mimare

- Naši kustosi nisu procjenjivali slike. Mirjana Štrbac, koja vodi marketing izložbe, obratila se našem šefu marketinga i zatražila kolekcionarsku sobu za predstavljanje radova, koju smo mi rado ustupili, nakon što su nam oni predočili neka istraživanja i ozbiljnu prepisku o tim djelima koja imaju - rekla nam je ravnateljica Muzeja Mimara Lada Ratković-Bukovčan.

- Nitko od nas nije bio involviran u proces analize ili procjene slika, nismo ih fizički ni vidjeli, jedino preko fotografija - dodala je ravnateljica Mimare, koju smo upitali zašto su kao Muzej Mimara objavili da će “izložiti dva remek-djela Pabla Picassa” ako ne postoje dokumenti koji potvrđuju autentičnost slika te je moguće riječ i o falsifikatu.

 - Čujte, riječ je o umjetničko-marketinškom projektu. Na temelju dosadašnjih analiza, vlasnik slike i marketinška agencija vjeruju da je riječ o izvornome radu. Uputila bih vas da se javite gospođi Štrbac, jer mi njima isključivo ustupamo kolekcionarsku sobu - nastavila je ravnateljica Muzeja Mimare, kojoj smo ponovili da, osim što ustupaju kolekcionarsku sobu za izlaganje navodnih Picassovih djela, kao Muzej komuniciraju izložbu ostavljajući dojam da su uvjereni u autentičnost djela i kako su primili i proučili svu potrebnu dokumentaciju koja to potvrđuje.

- To vam je promidžbeni štih. Bit ću dokraja iskrena, ako ne vidim predmet, ja ne mogu potvrditi autentičnost. Na predstavljanju slika o svemu će govoriti stručnjaci i vještaci i smatram hvalevrijednim da se na ovom primjeru pokaže taj put kojime se dolazi do potvrde autentičnosti slika - rekla je ravnateljica.

Komentar Patricie Kiš: Slike u Mimari niti su, čini se, Picassove, niti su remek-djela

Picasso: Otkrivajući remek-djela” službena je pozivnica koja je stigla iz Muzeja Mimara za 2. prosinca. Predstavljaju se dva rada, “Žena i gitara” te “Mandolina i gitara”, navodno Picassova, iz kubističke faze.

Jesu li slike originali ili ne, ne možemo suditi, nismo stručnjaci za Picassa. Nismo ni uživo vidjeli radove. No, nisu ga vidjeli niti kustosi ovog muzeja. Dapače, i nakon što su poslali pozivnice, kod domaćih su se stručnjaka nastavili raspitivati je li riječ o originalu. Potvrde od Claudea Picassa, sina i nasljednika, kako i sami potvrđuju, vlasnici ovih slika nemaju, nisu predočili da imaju potvrdu od stručnjaka specijaliziranog za Picassovu kubističku fazu.

Jedan od onih koji će govoriti na predstavljanju kipar je Nick Kačić Miošić a sebe je prozvao, tako nam je rekao u novinskom razgovoru, stručnjakom koji može atribuirati ne samo Picassa, već i Modigliania i Cezannea, nabrojao ih je još.

U svakom slučaju, bio to Picasso ili ne, a vlasnicima ostaje da još dokažu i da nas u to uvjere, to sigurno nisu njegova prijelomna djela, djela koja su mijenjala tijek povijesti umjetnosti, koja su na nivou, primjerice, “Gospođica iz Avignona”. Da jedan ozbiljan muzej, a Muzej Mimara takav bi muzej trebao biti, u pozivnicama piše da je remek-djelo za nešto što remek-djelo nije, i reklamira ovu, zapravo prodajnu, izložbu, kulturni je skandal. Slike su to, naime, koje vlasnici žele prodati.

Muzej Mimara, nažalost, već neko vrijeme ne funkcionira kako bi trebao. Mnoge su se sumnje u međuvremenu, od kada je Ante Topić donirao umjetnine, pojavile oko atribucije pojedinih djela koja je ovaj kolekcionar donirao. Svjetski je trend da se, u skladu s najnovijim tehnikama, djela koja su pod upitnikom u vodećim svjetskim muzejima nanovo atribuiraju, a po nekim je procjenama čak njih 30 posto pogrešno atribuirano.

Kod nas to suvislo rade stručnjaci iz Strossmayerove galerije, koji su na temelju tih istraživanja došli do nekih ozbiljnih otkrića. U Mimari takvo nešto ne rade. Umjesto toga otvaraju izložbe koje često nisu vrijedne niti novinske zabilješke.

A sada, ponosno, preko pozivnica i službenih stranica muzeja, pozivaju na nešto iza čega uopće ne mogu stajati, i ograđuju se od toga, prebacujući sve na organizatora. Koji prije predstavljanja slike u Mimari organiziraju predstavljanje u Esplanadi. Dress code: “Black Tie or Lounge Suit”.  (Patricia Kiš)

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo