“Kustosi Muzeja grada Rijeke prvi su put čuli za slikaricu koja se potpisuje kao Leo Littrow otkupivši 1997. dvije slike iz ostavštine znamenite riječke obitelji Meynier, desetljećima vodećeg vlasnika riječke Tvornice papira Smith & Meynier.
Bile su to dvije prilično tamne slike iz 1880-ih: jedna s motivom opatijske ribarske lučice Dražica, druga s prizorom iz Venecije.
Suradnja s Bečom
Riječkim je muzealcima ta slikarica godinama bila nepoznanica jer je o njoj bilo vrlo malo podataka, a u rukama skupljača i trgovaca vidjeli su samo nekoliko njezinih slika iz različitih razdoblja njezina stvaralaštva. Tek je suradnjom Muzeja grada Rijeke i Kolhammer&Mahringer Fine Artsa iz Beča, galerista, započelo sustavno istraživanje i rasvjetljavanje slikaričina života i rada”, navode urednici monografije o riječkoj slikarici Leontine Littrow, Bernhard Barta, Ervin Dubrović, Alfred Kolhammer i Rudolf Mahringer.
Leontina von Littrow (druga slijeva) ispred “Paviljona slika” dobrotvornog sajma u Opatiji, 1902., fotografija ateliera Jelušića
Naime, ovoj donedavno posve nepoznatoj, no vrlo talentiranoj umjetnici koja je najveći dio života provela u Rijeci, a njezin su glavni motiv bili pejzaži Rijeke i okolice te žene, prvo je posvećena izložba u Muzeju grada Rijeke, a potom je izdana i monografija. Povjesničar umjetnosti i ravnatelj MGR Ervin Dubrović u monografiji, dalje, istražuje njezin život i rad, dok se Bernard Barta bavi kronologijom.
Konfuziji oko datacije umjetničina rada pridonijela je činjenica da se potpisivala kao Leo Littrow, te su njezin rad nekada znali krivo datirati. Također se znalo događati na aukcijama, a njezini se radovi znaju pojavljivati u europskim aukcijskim kućama jer je izlagala po svim važnijim europskim metropolama, da su se motivi pripisivali talijanskoj, a ne obali Primorja. Znatan dio njezinih radova, istražili su autori monografije, posjeduju austrijski kolekcionari, manji je u javnim institucijama kao što su Muzej Revoltella u Trstu, Muzej grada Beč...
200 radova
Rezultat posla koji je započeo prvim susretom kustosa s njezinim slikama prije, dakle, puna dva desetljeća, monografija je u kojoj je preko dvije stotine umjetničinih radova, pretežito slika, iako ima i grafika. Leontine Littrow rođena je 1856. u obitelji podrijetlom iz Austrije i Engleske, sa dvanaest godina dolazi živjeti u Rijeku, sa trideset u Opatiju. Rado je sakupljala predmete narodne umjetnosti. Nije se udavala, nema nasljednika.
Parobrodi i brodice u Riječkom zaljevu, oko 1905.-1910. Pogled prema Velim vratima, s obroncima Učke i obalama Cresa
Sačuvana je samo jedna njena fotografija, koja je skupna i na kojoj se slabo vidi, tako da je zapravo vrlo teško zaključiti kako je izgledala. No, uspjelo se saznati mnogo toga drugog o samoj autorici, koja je u svojim radovima napustila akademski stil, okrenula se tad novom pravcu, impresionizmu, ocijenivši i rad svojeg učitelja Hansa Canona zastarjelim. Iznimka je kada je radila po narudžbi, za Naturhisorisches Museumu u Beču sliku panorame Dubrovnika.
O Leontine na početku istraživanja nije bilo podrobnijih podataka ni u Hrvatskoj ni u Austriji. Isprva se nisu znale ni točne godine njezina rođenja i smrti, kako navode u monografiji: “Na početku istraživanja gotovo uopće nismo imali uvid u obiteljske izvore, pa ni u slikaričin životopis. To se čini čudnim već i zato što je njezino slikarstvo još prije 1900. bilo poznato. Samostalne izložbe postavljene su joj u uglednim galerijama u Beču i Londonu, popraćene povoljnim kritičkim napisima”, te dalje: “Kao što često biva, važnu je ulogu imao slučaj. Milan Krivda, Hrvat koji živi u Beču, kolekcionar i dugogodišnji prijatelj tvrtke Kolhammer & Mahringer, povezao je bečke galeriste s Muzejom grada Rijeke”.
Tijekom istraživanja, u koja se uključio širok krug muzealaca, galerista, arhivista, trgovac ljubitelja umjetnosti, uspjelo nam je pronaći obilje građe za prikaz sedam desetljeća života i rada ove značajne umjetnice”, da bi prije godinu dana pronašli i rođake obitelji Littrow, prepisku, dokumente i sl. Na temelju svojeg istraživanja, pokrenuli su Littrow Arhiv u Beču.
Vrtlarica, oko 1895.
Plemićka titula
Umjetičin djed bio je bečki dvorski astronom Joseph Johann von Littrow, jedan od vodećih znanstvenika u Europi, a car Ferdinand I za njegove mu je zasluge 1835. dodijelio plemićku titulu. Njezin je otac u Rijeku došao kao kapetan. Otac je također slikao, o, no amaterski. Littrowi su bili bliski i sa obitelji Whitehead, vlasnicima Tvornice torpeda, koji su zaslužni je za ulazak ove slikarice u britanski krug autora.
Najznačajniji utjecaj na njezino stvaralaštvo imao je Jean d’Alheim, pariški slikar iz ruske plemićke obitelji. D’Alheim ljeti je 1881. putovao je Jadranom , gdje je upoznao Leontine. Slikao je pod utjecajem impresionista, pa tako počinje i ona, kako se opisuje u monografiji: “u slikama sumračnih prizora upotrebljava zeleno-smeđe boje, a u dnevnim prizorima s difuznim svjetlom primjese okera i crvene boje”. Devedesetih godina slika žanr prizore u kojima se češće pojavljuju ženski likovi.
Suradnja s bečkim umjetnicima, navodi se dalje u monografiji, “približila ju je feminističkom pokretu”. Slikama je postizala velike uspjehe, no gdje je studirala i je li uopće studirala, za sada još nije poznato.