Josip Novosel hrvatski je umjetnik rođen u Njemačkoj, nedavno se vratio u Hrvatsku, u naselje sa dvije stotine stanovnika Planina Gornja uz Zagreb gdje ima obiteljsku kuću. Zapravo živi na više adresa, između Planine Gornje, njemačkog mjestašca Tegernsee u kojemu je odrastao, potom Berlina i Beča. U Beču je diplomirao kiparstvo u klasi Juliana Göthea.
Njegovi se radovi trenutačno mogu pogledati u austrijskoj prijestolnici u Muzeju Belvedere 21 te u Amsterdamu u Frans Halls muzeju. U Beču Novosel pokazuje svoje radove na međunarodnoj skupnoj izložbi “Vrijednost slobode”. Za ovu je izložbu Stella Rolling, ravnateljica Belvederea, rekla kako su “obuhvaćeni radovi autora koji prikazuju temu slobode i demokracije iz političke, socijalne, vjerske i kulturološke perspektive”.
Izložba Đubre
Izlaže pedeset autora do 10. veljače koliko je otvorena izložba, iz Hrvatske su još predstavljeni umjetnici Luiza Magzan, radom “Oči u oči sa slobodom” i Igor Grubić sa “366 rituala oslobađanja”. Novosel je izložio dvanaest akvarela na temu “Muškost, delirijum, sloboda” koji su nastali tijekom njegova boravka u Bavariji: “Zanima me poimanje muškosti i kako se to poimanje može i drugačije interpretirati u suvremeno doba.
Naglasak sam stavio na klasičan pristup poimanju muškosti kakvo postoji u Bavarskoj, gdje sam odrastao”, govori za Jutarnji. Novosel je, pak, jedini hrvatski umjetnik koji izlaže u prostoru muzeja Frans Hals na izložbi Buka! koja traje do 27. siječnja. Kako se navodi uz izložbu, “Frans Hals uveo je novi pristup portretu svojim inovativnim pristupom, razmišljanju o protagonostima portreta, njihovoj psihologizaciji, ne samo pukoj interpretaciji i kako ih se prikazuje. Izložba “Buka!” obuhvaća djela umjetnika koji na sličan način razmišljaju o ovoj temi”.
Novosel je, također, prošli tjedan imao zanimljivu izložbu u Zagrebu u Galeriji Greta, “Đubre”. Tridesetogodišnji umjetnik kaže kako se na početku karijere tijekom studija na akademiji u Beču dvoumio između fotografije i kiparstva, istraživao je neko vrijeme analognu fotografiju i proces rada koji prati analognu fotografiju. Odlučio se, naposljetku, za kiparstvo, oblikovanje rukama, ali često i slika. U njegovim se novim radovima, kolažima koje je pokazao u Greti, isprepliću majice s raznim svima poznatim markama Hugo Boss, Calvin Klein, Ralph Lauren, Louis Vuitton, s isječcima iz novina na kojima je primjerice portret Lady Di, potom sa starim fotografijama kakva je crnobijela snimka akta iz 30-ih godina 20. stoljeća, pronađena na jednom bečkom buvljaku.
Sve je zavezano špagom, na neke je dijelove kolaža umjetnik intervenirao bojom. “Moja je priča klasična gastarbajterska priča, a odjeća koju izlažem je odjeća koju je moja mama dobivala od svojih nadređenih”, kaže. U obitelji nemaju veze s umjetnošću, dugo ni nije znao da se umjetnost može studirati, iako je kaže Novosel, “čuo da se pradjed bavio kiparstvom”. U Beču upisuje Umjetničku akademiju nakon što se njegov dobar prijatelj upisao tamo, i vjerovao je, kako kaže, da u “u ovom gradu postoji velik senzibilitet za umjetnost”. Njegov je radni proces takav da nije hiperroduktivan, treba mu neko vrijeme, kako kaže, da napuni baterije, a zatim kreće u stvaranje koje se “pretvara gotovo pa u opsesiju, radim neprekidno”.
Lady Di
Njegova se priča s potrošenom robom modnih marki koju oni koji zapošljavaju, jednom kad je potroše po njihovim kriterijima, i dalje nosivu daju zaposlenima, može na prvu čitati i kao kritika potrošačkog društva danas. Pristup je temi likovan, kako objašnjava: “Kolaž nije zalijepljen već zavezan, što je jedan kiparski pristup oblikovanju. Želim pokazati manirizam u suvremenoj umjetnosti”. Zašto Lady Di, na jednom od radova? “Za mene je zanimljiva ikona iz 90-ih cijenio sam ju. S vremenom je priča o njoj prešla u camp”.
Galerija greta S obzirom na to da se nije školovao, niti do sada izlagao u Hrvatskoj, slabije je poznat ovdašnjoj publici. Kako je došlo do suradnje s Galerijom Greta? “Bio sam ovdje na par izložbi i ponudio im svoj rad. Sviđaju mi se prostori koji imaju neku dinamiku, spontanost koja mi je važna.” Zašto je naziv izložbe “Đubre”, zbog odbačenih predmeta? “Ta riječ ima različito značenje u zemljama bivše Jugoslavije, njome se opisuje smeće, ali i ljudska karakteristika. U hrvatskom mi se jeziku sviđaju dijakritički znakovi.”
Novosel je također izlagao i na izložbi “Gastabajteri” kustosa Bogomira Doringera, koja se odvijala u Ajnhajt clubu u sklopu programa Museums Quartiera u Beču, gdje je bio i na umjetničkom boravku. Kako se navelo uz izložbu održanu prije dvije godine: “Izložbom Austrija slavi pedesetu godišnjicu ugovora iz 4. travnja 1966. godine između Austrije i SFRJ-a, koji je postavio temelje za legalnu i dobrovoljnu migraciju radnih snaga, i tako postavio pojam Gastarbeitera”.
Novosel se temom bavio u suradnji s kustosom izložbe Doringerom, a kako je tada zabilježio: “Moj je boravak u MQ bio iznimno produktivan. Često sam odlazio na glavnu autobusnu stanicu u Beču odakle dosta ljudi putuje u zemlje bivše Jugoslavije. Proučavao sam njihovu putnu prtljagu, upijao duh trenutka, prisjećao se kada sam i sam putovao u Hrvatsku autobusom...