TANJA DABO

NAŠA POZNATA UMJETNICA: ZAŠTO SAM PISALA NOVI USTAV RH 'Iznenadila sam se koliko toga u njemu nedostaje, gotovo da nema članka koji ne treba popravak'

Goran Mehkek / CROPIX

“Brak je životna zajednica dviju punoljetnih osoba neovisno o njihovu spolu. Svako ljudsko biće ima pravo i slobodu odlučivati o svom tijelu (proširenje članka koji kaže da su čovjekova sloboda i osobnost nepovredive).

Svaka žena ima pravo i slobodu izbora prekida trudnoće najmanje do kraja 12. tjedna trudnoće. Zabranjeno je i kažnjivo isticanje znakovlja i simbola iz zločinačkih povijesnih razdoblja, fašizma, nacizma, ustaštva i četništva te pisana i verbalna uporaba parola, u svrhu afirmacije navedenih razdoblja. Bez iznimke je zabranjena upotreba parole ‘Za dom spremni’ te ustaškog simbola ‘U’ sa ili bez križa. Priziv savjesti temeljen na vjerskom uvjerenju nije dopušten u javnim službama koje služe svim građanima Hrvatske…”

Nove odredbe

Tako izgleda svijet kad ga popravlja umjetnica. Ovaj put Tanja Dabo, profesorica na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti, dobitnica osam nagrada, okušala se kao popravljačica Ustava. Rezultat tog popravka može se vidjeti u zagrebačkoj Galeriji Nova u sklopu izložbe “Kad spomenici ožive”, što ju je postavila kustosica Davorka Perić. “Popravljanje Ustava Republike Hrvatske”, umjetnička subverzija Tanje Dabo, simboličan je projekt čiji je smisao popraviti Ustav, a s njim i sve društvene nepravde i anomalije i pretvoriti ga u testament koji će hrvatske građane čuvati od kršenja ljudskih prava i jamčiti im osobni razvoj i sreću.

Tanja Dabo iščitala je Ustav više puta i nakon nje je malo toga ostalo isto; unaprijedila je politička, društvena i civilna prava i stavila “točku na i” na glavne društvene prijepore. Crvenom bojom dodala je nove odredbe koje snažno zagovaraju ljudska prava, socijalnu državu, antifašizam, moral, a neke falsifikate i nedorečenosti tom je istom bojom precrtala i izgnala iz teksta. Njezin umjetnički Ustav, ipak, ima sličnosti s originalom; vizualno je identičan prvom primjerku, poznatijem kao božićni Ustav, ali je pun umjetničkih intervencija, dopisanih rečenica, iskrižanih dijelova atribuiranih kao nebuloze…

Kad Ustav dospije u ruke umjetnice, onda mikrokozmos izgleda ovako: prosperitetna socijalna i svjetovna država koja počiva na antifašizmu, u kojoj je školovanje besplatno, saborskih zastupnika ima dvostruko manje. I trostruko su manje plaćeni. Imunitet im je ograničen, a radno vrijeme produljeno, baš kao i svim običnim radnicima.

Etički kodeks

Izbačeni su iz dvaju neovisnih tijela, DSV-a i DOV-a. Uhvatimo li ih u krađi - oduzimamo im imovinu. Hrvatska je svjetovna država u kojoj je religija odvojena od zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, odgoja i obrazovanja. Temeljito su unaprijeđena ljudska prava, posebno ranjivih društvenih skupina, djece, invalida, samohranih roditelja, pacijenata, zlostavljanih žena, nezaposlenih. Novinari nisu cenzurirani, ni kažnjeni, niti degradirani ako rade svoj posao.

Imala je autorica i “čistača” za dekontaminaciju javnog prostora i prikratila je muke zastupnicima koji se već mjesecima znoje zbog teksta etičkog kodeksa: “Zastupnik ne može biti osoba koja je osuđena za kazneno djelo, ni onaj protiv kojeg se vodi postupak ili je osuđen na međunarodnom sudu za ratni zločin”. I još progresivnih i humanih ideja:

“Zabranjeno je i kažnjivo iskorištavanja radnika radi stjecanja većeg profita. Radnička prava i isplata osobnog dohotka ispred su profita poslodavca te osobnih primanja i nagrada članovima njegovih upravnih i savjetodavnih tijela. Porezni sustav se temelji na načelima jednakosti, solidarnosti i pravednosti, na način da osobe s najnižim gospodarskim mogućnostima imaju najniže porezno opterećenje, a osobe s visokim razmjerno najviše...” Vlasništvo je neotuđivo, osim u slučaju kaznene osude na štetu javnog dobra kad se osuđenoj osobi oduzima sva imovina!

- Mučilo me je kako je moguće kad netko kaže ‘Za dom spremni’, da se svi pitaju, pa i ustavni stručnjaci, je li to dopušteno ili nije, a suci donose različite odluke. Ako nešto nije zabranjeno, onda se smatra da je dopušteno. Ako nešto nije propisano, tumači se na razne načine, najmanje u korist općeg dobra, najčešće za račun pojedinačnih interesa i dnevne politike. Kako je moguće da jedna tako važna stvar nije precizno definirana jer je za to u krajnjoj liniji potrebno tako malo - dobra volja i zakonski akt? Suočena s prijeporima da je ‘ZDS’ na grbu neke gardijske brigade dopušten, a negdje drugdje nije, otišla sam u Narodne novine i kupila Ustav - ispričat će Tanja Dabo kako se rodila ideja o ustavnim promjenama.

- Kupila sam tu malu knjižicu i jako sam se iznenadila kako je on skromna obujma, koliko toga u njemu nedostaje, a poslije ću otkriti da je jedan od najmanjih u Europi - nastavit će Tanja Dabo koja je iščitavajući ga nanovo otkrila da “ima toliko slabo napisanih dijelova, gotovo da nema članka koji ne treba popravak...”

Izbacivanje teksta

Iznenađenjima nije bilo kraja: antifašizam se spominje samo u izvorišnim osnovama, temeljna ljudska prava površno su zastupljena. U vezi s povijesnim aspektima i izvorišnim osnovama konzultirala je profesora povijesti Nevena Budaka i rezultat je bio: izbacivanje većine teksta, “ne samo zbog patetičnog tona nego zbog pogrešne povijesne interpretacije”.

Sve je greške ispravila vodeći se sljedećom idejom: želimo li nešto iskorijeniti i jasno se opredijeliti je li nešto dobro ili loše, onda to tako treba i pisati: jednostavno i nedvosmisleno. - Moguće je ponašati se onako kako se ponašaju Hrvati, izvikivati ZDS jer taj poklič doista i nije striktno zabranjen. Ustav mora dopustiti slobodu, ne smije biti prenormiran, ali u našem Ustavu ne vidim takvu namjeru, nego prostor za vrdanje i manipulaciju. Zato smo i okovani nasiljem na svim razinama. Eto, ja sam sve to popravila i vjerujem da bi oni koji se još nadaju poštenoj i pravednoj državi digli ruku za njega - zaključila je Tanja Dabo.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo