Haludovo, nekadašnji glamurozni resort u Malinskoj i jedan od vrhunaca stvaralaštva arhitekta Borisa Magaša, inače autora i splitskog Poljuda, među izlošcima je u njujorškoj MoMA-i na međunarodno medijski vrlo popraćenoj izložbi koja svjedoči o arhitekturi Jugoslavije nastaloj nakon Drugog svjetskog rata pa do devedesetih. Hotelski kompleks Haludovo bio je i jednom od tema istraživanja projekta Nedovršene modernizacije Maroja Mrduljaša, Vladimira Kulića i skupine njihovih kolega.
Osim o arhitektonskom značenju Magaševa djela, više smo puta pisali o njegovu društvenom kontekstu: kako je sedamdesetih ovamo ljeti doselio Penthouseov Bob Guccione, da je tekao šampanjac u potocima, jele su se na stotine kila jastoga, kilogrami kavijara, na Krku se, u ovom resortu, živjela dekadencija u socijalističkoj Jugoslaviji, dok je Guccione ponosno tumačio kako je pronašao formulu u borbi protiv hladnog rata.
Bilo je raznih pokušaja privatizacije, nije uspjelo, Haludovo i danas propada, zapušteno je mjesto pokraj kojeg još pokoji prolaznik, ako za to i inače ima potrebu, ostavi koji grafit u prolazu i to je otprilike to. Ostatke nekadašnjeg luksuza moguće je zamisliti samo najmaštovitijima. Kompleks u Malinskoj zoran je svjedok promjene, pretvorbenog kaosa, tržišnog natjecanja, imovinskopravnih odnosa, općenito odnosa prema arhitektonskoj baštini, gdje je cijela slika rijetko crno-bijela.
Bilo je po svoj prilici pitanje dana kada će Haludovo postati inspiracija fotografima. Prošle je godine Jasenko Rasol izložio dojmljiv ciklus posvećen Haludovu, u Galeriji Prozori, potom na skupnoj izložbi u MSU. Sada, u Hrvatskom muzeju arhitekture HAZU Damir Fabijanić izlaže svoj ciklus fotografija posvećen Haludovu. Naziv je izložbe “Haludizam”, otvorena je usred ljeta u Zagrebu, pa možda i nije dobila zasluženu pažnju, no produljena je, srećom, do 19. rujna jer je svakako vrijedna pažnje.
Riječ je o diptisima. Na prvoj su fotografiji scene ovog kompleksa iz Malinske iz osamdesetih godina, kada je hotel živio jedan od vrhunaca, na drugoj je situacija kakva je danas. Obje je snimio Fabijanić. Naime, 1987. po narudžbi za promociju hotela Haludovo snimio je pedesetak fotografija ponude, arhitekturu, ambijent, hranu, sadržaje, goste, sve na kolor negativima šest puta devet centimetara. Fotografije su svjedočile, među ostalim, i o hedonizmu u hotelu. Trideset i jednu godinu kasnije, 2018., snima iste motive, na isti tehnički način, vrlo često i iz iste perspektive i na temelju snimljenih fotografija slaže diptihe.
Iako sam Fabijanić uz izložbu tumači kako njezina ideja nije ni analiza uzorka ni politikantsko elaboriranje propasti hotelskoga grada, nego memento sjajnom arhitektonskom djelu, spomenuto je teško izbjeći.
Restoran u kojem su svojedobno sjedile mase ljudi, a sleđa ih je snimio Fabijanić, danas je prazna i zapuštena livada, na mjestu nekadašnjeg frizerskog salona razbijeni je namještaj, oblik nekadašnjeg bazena je ostao, no sada u njemu nema vode, već je sav prošaran grafitima, tamo gdje se nekada vrtio rulet, popucala su stakla i sl. A na naslovnici deplijana izložbe dočekuje kuhar koji nudi jastoge i ribu.