“Naša naslovnica za Azrin LP ‘Balkanska rapsodija’ bila je nešto između apsurda i groteske. Prikazivala je dva protagonista. Mene kako ležim, dok drugi lik ima pušku uperenu u žirafu i viče joj kurvo”, govori dizajnerski mag i umjetnik Stanislav Habjan.
“Skica s idejom Davora Mindoljevića pretvorena je u fotografije u stanu Borisa Cvjetanovića”, nastavlja Habjan, “a potom smo finalni kolaž fotokopirali na paus i zalijepili na ekran televizora. Iz serije fotografija nastalih snimanjem niza apstraktnih pozadina iz redovnog televizijskog programa, izabrali smo onu na kojoj se uz obris bivše države prepoznaje i naslov The End. Bila je to 1988. godina.”
Pseudonim
Album je izašao godinu dana kasnije, kao samostalni album Branimira Štulića. Naslovnica ipak nije prihvaćena, na kraju ju je napravio Igor CC Kelčec. Što se dogodilo?
“Kad nam je Johnny donio svoje pjesme na gitari, bila je to jako radikalna glazba. No, kasnije, u postprodukciji pretvorilo se u nešto sasvim drugo pa naslovnica više nije niti odgovarala sadržaju. No, s obzirom na tada još nezamisliv rasplet situacije u ‘gospođici od tri pedlja’, što je pjesnikova metafora jugoslavenske države s prethodne ploče, vjerujem da postoji ipak mala šteta zbog neprihvaćenog profetskog rješenja, barem u kontekstu povijesti hrvatskih diskografskih omota.”
Inače, Greiner&Kropilak autori su omota ranijeg Azrinog albuma “Krivo srastanje”. Greiner je Boris Greiner, a Kropilak, pseudonim nastao po čuvenom čehoslovačkom košarkašu Stanislavu Kropilaku, je Stanislav Habjan.
Do sada neobjavljena naslovnica Azrinog albuma može se pogledati na izložbi u Galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva. Naziv je izložbe “Stanislav Habjan: Neobjavljeno”.
Prema novom protokolu, otvaranja izložbe nema, no može se pogledati svakog poslijepodneva, od 12 do 19 sati, od danas do 5. lipnja. Stanislav Habjan je svestran autor, pisac (“Nemoguća varijanta”), umjetnik, performer, bio je i art direktor časopisa Homo volans te Nomad, njegovi su radovi u sklopu produkcije Slipe Konfidence uvršteni i u prestižno međunarodno izdanje Graphic Poster Books.
Izložba “Neobjavljeno” obuhvaća razdoblje od 1983. do 2023. godine, dakle, četiri desetljeća umjetničkog stvaralaštva, zaokružene s tri godine unaprijed. Uz naslovnicu Azrina albuma, samo je još par radova iz osamdesetih, sve je ostalo novijeg datuma.
Najljepši su počeci
Kako objašnjava Habjan: “Izložba se ne opterećuje vremenskim konvencijama. Riječ je većinom o projektima koji su na početku ili tek zamišljeni, a nadam se realizirati ih sljedeće tri godine. Naime, tijekom pripreme izložbe prvotna mi se namjera malo otela kontroli. Premda naslov ‘Neobjavljeno’ i dalje odgovara sadržaju, ovaj finalni postav čine uglavnom dizajni napravljeni ove i prošle godine. A samo nekoliko, možda dva ili tri, pripadaju onima iz podruma, iz fundusa proteklog stoljeća.
Izložba bi se dakle mogla jednako zvati i ‘Najnovije’, ili ‘Trenutno’, ili čak ‘Ono što slijedi’, ali ‘Neobjavljeno’ je najljepši naslov, jer uključuje sve i okrenut je prema naprijed. Ono najvažnije što imamo, a to je netko nedavno lijepo i točno rekao, mislim Đurđica Čilić u jednom intervjuu, to su počeci. Počeci su ono najljepše u svemu u životu. U ovoj izložbi, koja je i meni samom, koji zbilja jesam crnobijeli tip, ispala iznenađujuće šarena, proljetna i cvjetna, ima jako puno novih početaka i s time sam baš sretan. Nadam se da će se svidjeti i ljudima.”
Kustos izložbe Marko Golub kaže da ima četrdesetak radova na izložbi, uz par billboarda. Billboardi su za film “Zaljubljeni Mjesec” čiji scenarij se upravo piše i za bend Car je gol čija priča tek počinje, tu su potom omotnica knjiga čiji se izlazak tek očekuje, plakati za događaje i festivale. Među njima se “nalazi pravo malo mnoštvo hommagea, posudbi, skrivenih i neskrivenih posveta, poruka i pisama upućenih prijateljima i poznanicima, drugim autorima”.
Obuhvaćeni su događaji koji su se uistinu zbili, ali dosad nisu na ovaj način zabilježeni, poput sudjelovanja G&K Mail Art Officea na skupnoj izložbi Timbres et Messages u Toulonu 1986., plakati za izložbe koje su se mogle dogoditi ali nisu, poput izložbe Autorportreti u knjižari Moderna vremena 1991., plakat za film “Minutendless” koji još nije napravljen, ali je već uvršten u Dane hrvatskog filma 2021. i slično.
Ideja za film
Sam Habjan, pak, pojašnjava plakat za film i koncept filma “Zaljubljeni Mjesec”:
“Billboard je to za dugometražni film čiji se scenarij još piše, a u kojemu će sudjelovati, pod svojim imenima i kao stvarni ljudi, svi koji u njemu igraju. Priča je istovremeno i glazbeni triler i romantični horor, ali i dokumentarni portret mlade umjetnice, iznimno talentirane nove kantautorice s naše glazbene scene Mary May.
Ona je Zvijezda kojom je opsjednut Mjesec, životni alter ego pripovjedača Nikole Iskre. Uz njih dvoje u glavnim ulogama, tu su još i Sreten Mokrović, Sven i Natan Medvešek, Rene Medvešek, Sunčana Zelenika, Siniša Labrović, Davor Sanvincenti, Ema Crnić i mnogi drugi. Svatko je ono što jest i radi ono što najbolje zna i najviše voli. Ja pišem scenarij i objavljujem scene iz filma, kako mi se koja otvori, a snimatelj je Boris Cvjetanović.”
Prvi dio izložbe obuhvaća vrijeme do 2003. godine, do kada je trajala priča o Greineru i Kropilaku. Zašto je završila, pitamo našeg sugovornika. “Moć fikcije. Bilo je napisano u katalogu prve izložbe da će trajati dva desetljeća. 27. svibnja te godine u Quorumu je objavljen naš završni CV. Ispunili smo obećano na toj prvoj, Posljednjoj izložbi, što je bilo moguće jer smo krenuli od kraja”, govori Habjan.
Partija šaha
Na jednom plakatu umjetnik je mlad, u odijelu s kravatom, igra šah sa samim sobom. Uz naslov piše: “Odigrati partiju sa samim sobom iskreno vjerujući da rezultat može zanimati i nekog trećeg, može pokušati samo čovjek koji nikad nije bio u stanju naučiti pravila”.
Jedan je plakat, pak, kolaž vezan uz portret poznatog umjetnika Vlade Kristla.
“Kristl je za mene značajna pojava u životu, neprestano poticajan i uvijek iznova zadivljujuć. Među knjigama koje neprestano imam otvorene je i ‘Umjetnik otpora’ čija je autorica Ana Marija Habjan. Prije nego što je započela pandemija, bila je u Parizu promocija njegove knjige na francuskom jeziku koju su pripremili Martina Kramer i Jean De Breyne. Ana Marija je govorila o njegovom životu, ja sam čitao poeziju na hrvatskom”, govori.
Osim na suprugu Anu Mariju, ponosan je i na kćer Klasju, umjetnicu i dizajanericu koja također piše kratke priče.
Habjan je izložbu “Neobjavljeno” trebao imati krajem ožujka, no odgođena je zbog pandemije. S novoosnovanim bendom Car je gol trebao je imati nastup u Francuskoj, u Montpellieru, što je također odgođeno. No, izolacija mu, kaže, nije teško pala, “meni je doma bilo prekrasno, svi smo bili zajedno i radili puno”.
Tijekom izolacije pisao je i dnevnik PostApoc dialogues koji je svakodnevno objavljivala Lauba. Kako govori: “Jučer je bila zadnja objava. Junaci su izašli iz mraka, pozvani direktno iz dječakova sna. A sanjao je vrapca, živoga i u boji.”