Izložba kustosa Radoslava Tomića, koja se 11. ožujka otvara u Galeriji umjetnina Split, prvi put u povijesti obrađuje temu djela iz privatnih zbirki srednje Dalmacije, Splita, Trogira, Sinja i Omiša.
Umjetnine je Tomić birao beskompromisno, pa je nakon godina obilazaka privatnih zbirki odlučio izložiti 49 djela, s naglaskom na razdoblje moderne. Od niti pedeset djela, čak je deset slika iz kolekcije koju ju sakupio strojobravar Nedjeljko Baković.
Nedjeljku Bakoviću su, kako nam kaže Tomić, odlazili svi imalo upućeniji kustosi kada bi radili izložbu nekih od umjetnika moderne. “Bakovićeva je zbirka jedna od najboljih u Hrvatskoj i srećom je sačuvana i nakon njegove smrti u gotovo integralnom obliku te dopunjena novim, vrijednim akvizicijama”, kaže kustos. Iako je kolekcionar, koji je preminuo prije šest godina, iza sebe ostavio i obitelj, zbirka od pedesetak vrlo probranih umjetnina nije više kod njih, već je promijenila vlasnika, koji ne želi u javnost.
Nedjeljko Baković (lijevo) i kipar Ivan Mirković
Foto: Jadran Babić/EPH
Skroman i informiran
Priča o strojobravaru Bakoviću jedna je od najbolje čuvanih splitskih tajni. “Iako skromnog formalnog umjetničkog obrazovanja, posjedovao je izniman, intuitivan ukus za umjetnine. Imao je dobro oko, znao je i naći umjetnine na mjestima gdje možda drugi i ne bi, na buvljacima, u stanovima, prepoznavao je vrijednost, neke bi umjetnine mijenjao ako bi tako procijenio te dopunjao zbirku novim, vrijednijim djelima”, priča Tomić.
Znalo se da Nedjeljka Bakovića nitko ne može prevariti te da, ako stavite deset slika pred njega, on bi nepogrešivo odabrao najbolju, čime se ne mogu pohvaliti baš ni svi kustosi. Kako bi dodatno učio, kupovao je mnoga djela o umjetnosti, pa je tako u njegovom, skromnom stanu na Sućurcu, bilo mnoštvo umjetnina te knjiga o umjetnosti. I Radoslav Tomić tumači kako je riječ o jednom od rijetkih kolekcionara koji je bio – bezgrešan.
“Nije, doslovce, imao grešku u izboru. Bio je vrlo dobro informiran, no uvijek se o svemu izražavao skromno.” Spretnošću je uspio za neveliku količinu novca sakupiti jaku zbirku. Tomić, nadalje, priča kako je dolazio na sva otvaranja izložbi koja su ga zanimala, no iako je kao posuđivač djela mogao dobiti besplatno katalog, nikad to nije želio: “Uvijek bi kupio katalog jer je želio ulagati u umjetnost”, kaže.
Na izložbi u Splitu iz zbirke koju je sakupio, među ostalim, su: “Nogomet” Ive Dulčića iz 1955., “Akt sa voćem” Jurja Plančića iz 1930., koji je, kako tvrdi kustos, pravo remek-djelo, potom, poslijeratna “Crvena kuća” Ante Kaštelančića iz 1954, Medovićeva “Trlja”, mrtva priroda iz 1917. godine, rani rad Marina Tartaglie “Suho cvijeće”, pa “Slikar i kartaši” Miljenka Stančića iz 1965. godine...
U zbirci je i nekoliko Emanuela Vidovića, za obitelj je slikara bio vezan, i ona je odredila njegovu strast.
Juraj Plančić: 'Akt s voćem', 1930.
Susjed Vidovićev sin
Naime, podrijetlom iz bračke obitelji, rodio se 1931., njegova je obitelj živjela u centru Splita. U istoj kući je živio i Slavan Vidović, sin Emanuela Vidovića, tako da u rano djetinjstvo seže Bakovićev prvi kontakt s umjetnošću. Slavan Vidović jednom ga pozvao doma kada je imao problem s kupaonicom. Baković mu nije naplatio, već je želio zauzvrat jednu malu sliku, i to je njegova prva akvizicija. Nakon toga, kupio je i Đuru Pulitiku na bračnom putovanju, i kolekcionarska strast nije jenjavala.Inače, manje je poznato da je i Slavan Vidović bio strastveni kolekcionar, a kako kaže Tomić, “sakupio je važnu zbirku u kojoj su djela Antuna Motike, Miljenka Stančića, Ignjata Joba, Vjekoslava Paraća, uz, naravno djela, njegova oca”.
.
Rijetki stari majstori uz Bukovca, Meštrovića, Mišu...
Slika Tintorettova đaka Hansa Rottenhammera “Bogorodica s djetetom i svetim Ivanom Krstiteljem” koja se čuva u Trogiru kod obitelji Slade Šilović, antologijski “Portret žene” Ivana Meštrovića, “Portret Jerka Cambija” Ivana Rendića, “Portret kapetana Mata Marinovića” Vlaha Bukovca iz 1901., “Djevojčica s lutkom” iz 1929. i “Cvijeće” iz 40-ih Vladimira Becića, “Portret sestara Krstulović” Jerolima Miše iz 1957. samo su neka od djela koja ćemo vidjeti prvi put. Naglasak je na djelima moderne, no na izložbi je i trinaest radova nastalih prije 20. stoljeća. Iz 15. je stoljeća, primjerice, kameni reljef Bogorodice s Djetetom i svecima iz zbirke Radman u Omišu, koji je kupljen u 19. stoljeću u Padovi.
Dio se slika s izložbe sakuplja u zbirkama novijih kolekcionara, dio su naslijedila djeca pojedinih umjetnika, dio je u pojedinim obiteljima stoljećima.
Vrijedna Bogorodica
Primjerice, jedna od “zvijezda” izložbe svakako je “Bogorodica s djetetom i svecima” nastao u radionici obitelji Santacroce sredinom 16. st., koja je, kaže Tomić, u splitskoj plemićkoj obitelji Pavlović barem od 18. st. Ova obitelj posjeduje još vrijednih umjetnina: “Potomak obitelji Pavlović oženio je kćer Dalibora Paraća, također kolekcionara, tako da su se dvije zbirke spojile, u vili na Mejama”, priča Tomić. Nije poznato gdje su završile brojne umjetnine koje su bile u kolekcijama formiranim između dva svjetska rata. Za dio se, ipak, zna, među njima je i zbirka Ive Tartaglie, znamenitog splitskog gradonačelnika, koji je dio svoje zbirke darovao obitelji, a dio Galeriji umjetnina. Na izložbi će biti i dio umjetnina iz zbirke Branka Roglića, među kojima se ističe slika “Raspeti Krist” Miroslava Kraljevića. Bit će zastupljene i umjetnine iz zbirki Kraljević koji su između dva svjetska rata posjedovali odlična djela Ignjata Joba (izdvojimo zaista važnu sliku “Komiža”).
Pitanje identiteta
Kolekcionari srednje Dalmacije, gledajući uopćeno, imaju najviše djela autora koji su djelovali u Dalmaciji - Vidovića, Dulčića, Joba, Jerolima Miše i slično, to je za njih, pretpostavlja Radoslav Tomić, bilo i pitanje dalmatinskog identiteta. Neke, pak, umjetnine, priče su o finim splitskim i umjetničkim vezama. Tako se, primjerice, izlaže i slika koju je Vladimir Becić darovao Cati Dujšin Ribar, a sliku je naslijedio njezin brat. Izložit će se i “Portret sestara Milke i Tihomile Krstulović” Jerolima Miše. Njihov otac, kipar Andrija Krstulović bio je prijatelj Jerolima Miše. Slika se čuva kod jedne od sestara.
Tijekom rada na izložbi autor je ušao u trag nekadašnjoj zbirci Škarica u kojoj se čuvaju djela Bukovca, Vidovića i Meštrovićev antologijski “Portret žene” koji do sada nije bio poznat i nikada nije viđen. Na žalost, neke su zbirke nestale ili su diobama izgubile na značenju. To se može reći, kaže Tomić, za zbirku književnika Ante Tresića Pavičića ili umjetnika Kamila Tončića, “dok su u nesrećama II. svjetskoga rata osakaćene zbirke obitelji Garagnin-Fanfogna u Trogiru i Micheli Vitturi u Kaštelima. U diobama, nacionalizacijama i odlaskom iz Hrvatske izgubljene su i zbirke najznačajnijih građanskih obitelji Ilića i Katalinića u Splitu, Kraljevića na Braču i Omana koji su se iz Opuzena preselili u Split.”