Dubravka Vrgoč, intendantica zagrebačkog HNK, najavljuje svoju prvu kazališnu sezonu, okriva detalje grandioznog projekta “Tesla”, opere što će je u HNK režirati Robert Wilson, te objašnjava zašto je putovala u SAD i što je ondje dogovorila.
Nakon što ste najavili da će HNK suproducirati operu o Tesli, u nekim ste medijima optuženi da ste “našli svog Pandura”. O čemu je zapravo riječ?
- Svakako nije riječ o tome da sam “našla svog Pandura”, jer su posrijedi posve drugačiji teatarski parametri. Prihvatila sam kazališnu priliku za koju vjerujem da je iznimno važna ne samo za Hrvatsko narodno kazalište nego i za cijelu hrvatsku kulturu. Tu priliku, sigurna sam, niti jedno kazalište, pa i kulturna država, ne bi propustili. Riječ je o projektu radnog naziva “Život i vrijeme Nikole Tesle” (“Life and Time of Nikola Tesla”) čiju premijeru najavljujemo eto za 9. prosinca 2016. u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Posrijedi je opera, najvjerojatnije s Tildom Swinton u glavnoj ulozi. Naime, skladatelj Phil Kline i slavni filmski redatelj Jim Jarmusch prije nekoliko godina počeli su raditi operu što evocira fragmente iz života Nikole Tesle i njegove izume. Dugo su tražili redatelja i početkom godine predložili su taj projekt Robertu Wilsonu. Njegov izvršni producent, Christof Belka, donedavno je bio producent u dresdenskom kazalištu što je sa ZKM-om suproduciralo projekt “Europa”, ponudio mi je da budem partner u projektu. Budući da sam upravo bila nominirana za intendanticu HNK, učinilo mi se idealnim da to kazalište uvedem kao producenta u taj značajan projekt. Osim što će u Zagreb dovesti mnoge svjetske umjetnike, predstavit će Zagreb, a i Hrvatsku, kao važno mjesto na mapi prestižnih svjetskih kazališnih destinacija. Prije tridesetak godina Wilson je postavio “Einsteina na plaži”, predstava je izmijenila izgled europskoga kazališta druge polovice 20. stoljeća. Nadamo se da će, trideset godina poslije, Tesla za njega biti jednako inspirativan i da će napraviti predstavu kojom će pomaknuti granice današnjega kazališta.
U istim vas medijima sumnjiče da ste na Wilsonovu radionicu putovali preko reda, kao fizička osoba, i da je na to država “bacila” gotovo 10 tisuća dolara. Što ste radili u SAD-u?
- S jedne me strane “optužuju” za “bacanje novca” za projekt o Tesli, s druge strane srpski i slovenski mediji dive se Hrvatskoj koja je uspjela dobiti projekt o Nikoli Tesli. Sve mi se to čini prilično smiješnim i provincijalnim. U centru Watermil Roberta Wilsona boravila sam nešto manje od tjedan dana na radionici koja je upriličena upravo u povodu projekta o Tesli. Okupili su se tamo autori, Jarmusch, Wilson i Kline, te producenti. Vrijeme koje smo proveli zajedno iskoristili smo da osmišljavamo projekt. Bilo je doista impresivno slušati Jima Jarmuscha. Opsjednut je Teslinim životom i poznaje svaki detalj. I Wilsona: u Teslinim izumima iznalazi inspiraciju za kazališne prizore. Zajednički smo, dakle, osmislili strukturu buduće opere. Neće biti rekonstrukcija ili dekonstrukcija Teslina života ili rada, već će povezivati fragmente jednoga vremena kojem je Tesla svojim čudesnim izumima davao smjer. Otprilike 40 posto njegovih izuma realizirano je za njegova života (pod njegovim ili tuđim imenom), 40 posto nakon njegove smrti pa do danas, a 20 posto ostavljeno je budućnosti. Ovaj će projekt, koji doista okuplja velike umjetnike našeg doba, pokazati koliko nas je Tesla zadužio i kako civilizacija danas nosi pečat njegova genija. S druge strane, predstava će nastojati Tesline vizije prevesti u teatarske, gradeći unutarnje svjetove koji bi trebali biti paralelni ili barem na jednoj razini komunicirati s Teslinima. Rabit će se i filmski materijal, fikcionalni i dokumentarni, dočaravat će Teslino vrijeme… Realizirat će se i neki kazališni postupci koji do danas na pozornicama nisu viđeni.
Što još naučili na radionici?
- Više mi se potvrdilo kako važni projekti nastaju u zajedništvu ideja što se razmjenjuju i kako je za važne projekte potrebno vrijeme.
Očekuje se da će Kline, Jarmusch i Wilson doći u Zagreb početkom 2016. godine i organizirati radionicu koja bi trajala nekoliko tjedana i potom, potkraj godine, dovršiti projekt. Zagrebačka praizvedba opere o Nikoli Tesli svakako će privući mnoge umjetnike, ali i svjetske producente, čime se otvara još veća prilika Hrvatskom narodnom kazalištu da se pozicionira kao jedan od vodećih teatara u regiji, ali i u ovome dijelu Europe.
Takvo što sam u nastupnom programu i najavila, da želim zagrebački HNK učiniti značajnim europskim i svjetskim teatrom što će okupljati one domaće i strane umjetnike koji su kadri odrediti tokove teatra 21. stoljeća. No, nadam se da će i prije praizvedbe Jarmusch-Wilsonova projekta, zagrebački HNK biti prepoznat kao atraktivna europska kazališna destinacija.
Niste ni stupili na intendantsko mjesto, a već vas pokušavaju osporiti? Možete li otkriti još nepoznate detalje o repertoaru nove sezone?
- Osporavaju me već dugo i prije nego što sam potvrđena za intendanticu HNK. Pripisivalo mi se mnogo toga što nikad nisam kazala ili napisala. Napadalo me se a da mi se ne ostavi prilika za odgovor a kamoli da se uspostavi ikakav dijalog. Pripisujem to sredini koja je navikla, a o tome nam svjedoče i neki zapisi iz prošlosti, osporavati vrijednosti, pa i ljude koje su pokretali te vrijednosti. Čini mi se da je to pitanje našega “folklora” kojeg ćemo se ipak jednom, sigurna sam, uspjeti riješiti.
A što se repertoara tiče, on se u Drami usredotočuje na doba o početka 20. stoljeća, doba koje danas “opsjeda” Europu. Krleža, Wedekind i Schnitzler suvremenici su Prvoga svjetskog rata, no ono što nas zanima jest koliko su oni i naši suvremenici.
I koliko je senzibilitet toga naizgled bolećivog vremena, koje je ipak odredilo cijelo jedno stoljeće, prisutan u vremenu ove naše produžene, nesretne tranzicije. U Drami pripremamo i jednu iznimno zanimljivu koprodukciju s prestižnim Kunstenfestivaldesarts iz Bruxellesa, autor je Matija Frlin, a u Operi nas čeka koprodukcija s također prestižnim pariškim kazalištem Bouffes du Nord. No, i prva naša operna premijera koprodukcija je, s riječkim kazalištem, što mi se isto čini iznimno važnim u uspostavljanju zajedničkog kulturnog prostora godinama nepotrebno razjedinjenog. Na malome prostoru djeluju četiri opere, rijetko surađuju i nužno je da se takva praksa promijeni.
Dakle, Opera će biti u znaku francuskih autora, praizvedba “Mimi” Frédérica Verričresa te izvedbe Debussyjeve opere “Pelléas i Mélisanda”, u produkciji pariške Opere Comique, kao dio programa Francuske sezone u Zagrebu. Središnji događaj u Baletu svakako je autorski projekt našega proslavljenog koreografa i plesnog umjetnika Milka Šparembleka. Nadalje, priprema se i Filozofski teatar Srećka Horvata, s nekoliko doista zvučnih imena svjetske i europske filozofske i uopće društvene scene. Taj će teatar, s pozornice HNK, zajedno s publikom, postaviti zacijelo i neka bitna pitanja našem vremenu. U HNK će se vidjeti i projekt iz programa Prospero, čiji smo članovi, a bit će izveden u sklopu Festivala svjetskog kazališta. Riječ je o svjetskoj praizvedbi “Ti si moja sudbina/Otmica Lukrecije” Angelice Liddell. Ona će također u Zagrebu okupiti važne svjetske producente.
Što kanite promijeniti u načinu rada?
- Doista želim od zagrebačkog HNK napraviti europsko kazalište, pa i u načinu rada. Ciljam na profesionalnost, koja nam nerijetko nedostaje. A to prije svega znači da svatko zna što treba raditi i upravo to radi s velikim entuzijazmom i željom za uspjehom. U nas se kazališta nerijetko tretiraju kao mjesta udomljavanja, gdje se ljudi zaposle pa čekaju mirovinu, a u tom razdoblju aktivnog ili pasivnog čekanja - cijelo je društvo “dužno” za njih se brinuti. Zaboravljamo pritom da živimo u vrijeme recesije, kad se teatri u Europi, a u Americi je to odavno slučaj, zatvaraju. Živimo u doba kad se, uslijed različitih okolnosti, preispituju mnoge vrijednosti, pa je i teatar postao predmetom ispitivanja. Njegov kapacitet i potrebe. Stoga je nužno, upravo radom i projektima, pokazati i dokazati koliko je teatar važan i kako mora opstati. Dakako, potrebne su reforme, ali to je već neka druga tema....
Želim također promijeniti i odnos kulturne javnosti spram našega nacionalnog kazališta. Smatram da smo dužni u gledalište dovesti i mlade ljudi, one generacije koje tamo već dugo ne zalaze, a ono je i za njih, a HNK mora biti prostor koji propituje našu stvarnost.
Što kanite promijeniti kad je posrijedi budžetiranje projekata? Hoćete li povećati, s vremenom, broj premijera?
- Ne znam koliko je potrebno povećavati broj premijera. To ovisi o cijelom repertoaru i interesu publike za određene predstave. Na repertoaru ih svakako ne može biti tko zna koliko. Pozornica je jedna, ansambla tri, broj izvedbi ograničen. No, budžetiranje projekata svakako se mora promijeniti. Valja naći i nove izvore financiranja uz one uhodane, državne i gradske. Javljat ćemo se na razne fondove, tražit ćemo sponzore za pojedine projekte, kao i europske partnere kadre uložiti u zajedničke projekte. Otvaraju se mnoge prilike, novčane i umjetničke, što mi se čini iznimno važnim za naš teatar. Očekujem da će HNK vrlo brzo postati bitan ovom gradu, našoj državi, regiji, pa i Europi.