Kada je prije dvije godine Ana Petrović podigla prašinu svojom fotografijom “Pičkin dim”, osim tog po nekima kontroverznog rada zbog kojeg se tražila smjena ravnateljice Muzeja likovnih umjetnosti, u središte pozornosti došla je i osječka umjetnička scena kojoj pripada i sama umjetnica.
Ana Petrović
Ana Petrović, tada smo doznali, asistentica je na tamošnjoj Akademiji za umjetnost i kulturu na kojoj je i diplomirala 2011. a ovih će dana zajedno sa svojim kolegama s te akademije izlagati na prvoj izložbi nove Galerije Knifer u Osijeku.
Galerija se otvara danas izložbom radova dvadeset nastavnika Akademije u čijem sastavu i djeluje.
Vladimir Prelih
Za Osijek, ali i za Hrvatsku, to je velika stvar, kaže Vladimir Frelih, voditelj galerije nazvane po našem velikom umjetniku rođenom upravo u Osijeku, Juliju Kniferu. “Da je kojim slučajem ovakva galerija posvećena suvremenoj umjetnosti otvorena u Zagrebu, bila bi to velika pompa”, kaže Frelih koji je i sam profesor na Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost na toj Akademiji.
Adekvatan prostor
“Akademija je otvorena 2004. godine i od početka je bila ideja da jedna takva institucija treba imati svoju galeriju. Do toga nije došlo sve do ovog sada momenta jer nikako nismo uspjeli nešto adekvatno naći ili naprosto to nismo mogli isfinancirati”, priča Frelih. “Jedna privatna tvrtka iz Osijeka, Eurodom d.o.o., izašla nam je u susret i dala nam prostor od 140 četvornih metara. Čak su nam pomogli i u preuređivanju. Ja sam prije s jednom mlađom ekipom vodio organizaciju POPUP izložbi, po raznoraznim praznim prostorima radili smo izložbe i tako sam i došao u kontakt s menadžmentom te tvrtke.”
Na Akademiji ističu da je to važan događaj kako za grad Osijek i njegovu publiku tako i za Osječko sveučilište, odnosno Akademiju za umjetnost i kulturu. Od njezina osnutka, napominju, Akademija nikada nije posjedovala vlastiti izložbeni prostor pa su se sve relevantne izložbe zaposlenika i studenata Akademije održavale u nekima od postojećih osječkih galerija poput Galerije Kazamat, Galerije Waldinger, Muzeja likovnih umjetnosti ili pak na hodnicima zgrade u kojoj se održavana nastava Odsjeka za vizualnu i medijsku umjetnost.
Kako otkriva voditelj galerije Knifer, ova se izložba trebala otvoriti dva, tri dana prije nego što se sve zatvorilo zbog korone. “Bili smo spremni otvoriti galeriju, no onda je došla korona, sve se zatvorilo i ničeg nije bilo. I evo sada kad se sve počelo otvarati odlučili smo da što prije krenemo s otvorenjem galerije.”
Galerija Knifer nalazi se pored Studentskog centra u Istarskoj ulici, u sklopu jednog poslovno-stambenog kompleksa. Sam prostor ima industrijski štih s jedne strane, a s druge strane ima prostranost suvremenog izlagačkog prostora.
Galerija se ne zove slučajno Knifer, kaže Vladimir Frelih. “Osim što je Julije Knifer rodom iz Osijeka, galerija se između ostalog zove tako i zato što smo htjeli postići jednu razmjenu umjetničkog sadržaja i s imenom. Mi smo umjetnička akademija na koju dolaze novi studenti, znači bavit ćemo se isključivo suvremenim stvarima i umjetničkim radovima koji na neki način provociraju i stvaraju određenu vrstu rizika. Ideja i namjera je produbiti i vidjeti što tu još sve ima u suvremenoj umjetnosti i gdje se mi možemo pozicionirati, što mi možemo napraviti.”
Program suradnje
To je galerija, kako objašnjava, prvenstveno akademijina i program je usmjeren na neku vrstu akademske suradnje. Tu će osim osječkih studenata i profesora izlagati i profesori i studenti s drugih akademija. “To će biti sjedište umjetničke, akademske suradnje na nacionalnoj i internacionalnoj razini. Imamo dosta kontakata u inozemstvu, a u suvremenoj umjetnosti je otprilike isto kao u sportu: ako se ne takmičite i ako ne znate gdje se nalazite, ako ne vidite i radove drugih umjetnika, što se drugdje događa, ne znate kolika je vaša snaga, kolika je vrijednost onoga što radite. To je za mlade ljude jako bitno”, smatra Frelih.
Iskustvo u organizaciji
Na prvoj izložbi izlagat će svi nastavnici, od asistenata do profesora koji su zaposleni na Odsjeku za vizualnu umjetnost i medije, koji i vodi tu galeriju, njih dvadeset. Moći će se tako vidjeti djela Mirana Blažeka, Marija Čaušića, Krunoslava Dundovića, Hrvoja Duvnjaka, Vladimira Freliha, Vjerana Hrpke, Ivice Kurtza, Margarete Lekić, Kristine Marić, Stanislava Marijanovića, Dubravka Matakovića, Ines Matijević Cakić, Tihomira Matijevića, Marija Matokovića, Ane Petrović, Ane Sladetić Šabić, Domagoja Sušca, Gorana Tvrtkovića i Marka Živkovića.
Frelih je prvi voditelj galerije možda i zato što, smatra, ima veliko iskustvo organizacije izložbi sa studentima. POPUP projekt koji je vodio šest godina i tijekom kojeg je organizirao preko trideset izložbi međunarodnog karaktera bio je zamišljen s namjerom da se mladim ljudima pokaže “kako se može samoorganizacijom napraviti jako puno i da o njima samima ovisi koliko će biti aktivni na tom planu”. A kada je riječ o samoj osječkoj umjetničkoj sceni, kaže da ako ona i nije postojala, onda je počela postojati s osnivanjem Akademije, odnosno s prvim godinama koje su diplomirale. “Osijek nikada nije imao više umjetnika nego sada i nikad boljih”.