BRANKO FRANCESCHI

NOVI RAVNATELJ MODERNE GALERIJE 'Publika najviše voli modernu, nema tu distancu kao prema suvremenoj umjetnosti'

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 21.02.2020. u 10:07

Zagreb, 180220.
Moderna galerija.
Ravnatelj moderne galerije Branko Franceschi.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
CROPIX

Branko Franceschi novi je ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu. Na ovu je poziciju došao s mjesta ravnatelja Galerije umjetnina Split, prije toga je bio na čelu riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti te Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu.

Dakle, poprilično jake ravnateljske pozicije. Ipak, za Modernu galeriju, izložbeni prostor kojemu je prvi na čelu bio svestrani Ljubo Babić, reći će kako bi trebao biti kruna njegove karijere. Kako govori: “U dijelovima kulturne scene možda djelomično postoji skepsa jer se na mene gleda kao na promotora onog što se naziva suvremenom umjetnosti. No, takve podjele smatram vrlo upitnim i arbitrarnim. Moderna galerija treba koristiti suvremene metode postizanja veće vidljivosti preko društvenih medija, odnosno, preko svih vrsta komunikacijskih kanala koje su donijele nove tehnologije. Tako modernu umjetnost možemo postaviti u fokus zanimanja javnosti. Smatram važnim što publika možda i najviše voli modernu umjetnost, ona je široj publici bliža, nju razumije i nema distancu koju osjeća prema suvremenoj umjetnosti.”

Kraljević u Budimpešti

Zašto je moderna umjetnost bliža publici, pojašnjava dalje Franceschi: “Riječ je o tradicionalnim, u svojoj biti senzualnim likovnim disciplinama. Percepcija moderne umjetnost u pravilu je manje složena od suvremene. Naravno da je u osnovi svakog umjetničkog djela koncept, no tradicionalna likovnost ima pojavnost u kojoj publika može uživati bez predznanja i bez razmišljanja o njenom konceptualnom sloju.”

Je li to, onda, razlog zašto kolekcionari više vole modernu umjetnost: “Ona ima jasniju tržišnu vrijednost. Ljudi više vole takvu vrstu umjetnosti, pa je i samim kolekcionarima kao investicija zanimljivija, čime se krug zatvara.”

Branko Franceschi predstavit će se na konferenciji za novinare koja je zakazana za petak povodom velike izložbe Miroslava Kraljevića, i njegova tri sljedbenika, Uzelca, Gecana i Trepšea u Budimpešti, u palači Várkert Bazár, a čiji je kustos Zvonko Maković.

Život u dva grada

U Zagreb se, dakle, Franceschi, nedavno vratio iz Splita. Kako bi usporedio život u dva grada, pitamo ga? “Čovjek bi na prvu rekao da je razlika u klimi, ali mi smo mala zemlja i u pravilu je svugdje isto. U Splitu se dogodila neka vrsta revolucije malih konoba s tradicionalnom hranom i prihvatljivim cijenama. U Split sam iz Zagreba došao prije pet godina i bio sam ugodno iznenađen dinamikom likovnog života. U suradnji s nekoliko institucija uspjeli smo, vjerujem, cjelokupni likovni život podignuti na još višu razinu. Primjerice, surađivali smo s Galerijom Kula kojoj je na čelu Duje Mrduljaš, čovjek nevjerojatnog entuzijazma. Zajedno smo organizirali izložbe velikih imena svjetske suvremene umjetnosti, od novijih bih imena spomenuo Tonyja Cragga, pa Mimma Paladina i brojnih drugih”.

Postoji li, dakle, po njegovom mišljenju, jaka centralizacija u državi po pitanju likovnosti? “Zagreb se nekad i zna postaviti tako. No, postoje sredine koje su u tom pogledu samodostatne. Primjerice, Dubrovnik, koji zbog svoje povijesti generira nerazmjeran broj kvalitetnih umjetnika u odnosu na broj stanovnika. Naravno, o održivosti bi se dalo raspravljati, no ona u kulturi ne bi trebala biti isključivo mjerilo”. V. d ravnateljice sada je Jasminka Babić: “Nadam se da će kolegica dobiti ravnateljski mandat jer vjerujem da može dalje razvijati Galeriju umjetnina. U domaćim galerijskim i muzejskim institucijama trebamo stabilnost i strukturu. Najzvučnija imena, međunarodne kustoske i umjetničke zvijezde, nespojivi su s našim malim financijskim mogućnostima. Trebaju nam suradnici koje su u stanju prihvatiti financijsku realnost.”

Zašto se odlučio prijaviti na poziciju ravnatelja Moderne galerije: “Jedan je razlog privatan, a drugi je da mi je taj posao izazov, vrhunac, finale moje karijere. Mislim da mene prihvaćaju na čelo institucija kada žele izvjesne promjene. Do sada sam u svojem radu pokazao da ja to mogu, nadam se da neću razočarati. Upravljati jednom od krovnih hrvatskih institucija smatram velikom časti i odgovornosti. Nadam se da će moj angažman povećati vidljivost i međunarodni značaj Moderne galerije. Svoju aktivnost zasnivat ću na konceptu ravnatelja kao dirigenta kustoskog tima koji će razvijati projekte.”

Tematska podjela

Hoće li mijenjati stalni postav? “Mislim da je ideja stalnog postava nešto što ubija muzejske institucije. Postav treba biti dinamičan. Muzeji imaju puno više umjetničkih djela nego što su ih u mogućnosti predstaviti publici. Nema smisla da imamo stalni postav koji predstavlja deset posto cjelokupne zbirke kroz sljedećih trideset godina dok se ne promijeni generacija. Većina onda posjeti muzej u srednjoj školi, nakon čega se više ne vraća. Suvremena muzeološka praksa zasniva se na intenzivnoj interakciji s publikom. Međunarodne institucije otišle su korak dalje pa uz pedagoge zapošljavaju i interprete zbirki i pojedinih umjetničkih djela. Umjetničko stvaralaštvo nije samo estetska kategorija već je i spoznajna disciplina, govori o svijetu kroz likovnost. Te slojeve trebamo izvući na vidjelo i publici omogućiti cjelokupni doživljaj, npr. kolekciju predstaviti po određenoj temi.”

Koje izložbe planira? “Između ostalog, želim predstaviti i opuse pojedinih hrvatskih umjetnika iz dijaspore, a te su ideje bile do sada prezahtjevne za institucije u kojima sam radio. Volio bih napraviti izložbu Oscara Nemona, osječkog kipara fascinantne europske karijere. Također, veliku čileansku umjetnicu Lily Garafulić uz uzvratnu izložbu Šime Perića u Antofagasti, gdje je rođen. Moj će mandat, tako se poklopilo, otvoriti izložba Arsena Roje. Malo je poznato koliko su veliki umjetnici naše dijaspore iz razdoblja kojeg Moderna galerija pokriva.”

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo