Tesla i Penkala, Kožarić i Josipa Lisac, samo su neke od ličnosti koje su bile nadahnuće za dizajn zagrebačkog hotela Canopy by Hilton poznatom dizajnerskom dvojcu Deanu Franiću i Saši Šekoranji.
Svoju priču o Zagrebu i ljudima koji su obilježili njegovu povijest i kulturu Franić i Šekoranja na svoj su prepoznatljivi način utkali u sve segmente unutarnjeg uređenja tog hotela koji je upravo zahvaljujući njima danas jedinstven u svijetu. Njihov dizajn sada se može vidjeti i upravo objavljenoj knjizi “Canopy by Hilton Hotel Book”.
Kvartovska povijest
Riječ je o svojevrsnom i zapravo vrlo neobičnom vodiču Zagrebom gdje se kroz fotografije interijera i intervjue s dizajnerima čitatelj, gost hotela, upoznaje s gradom na jedan posve drukčiji način. “To je mali turistički vodič Zagreba koji je kuriran elementima dizajna i dekoracijama iz hotela”, kaže autorica teksta Željka Zrnić.
“Tesla i Penkala dva su lika koji su domaćini hotela i pojavljuju se kroz čitav prostor. Nastojali smo se dotaknuti i nekih drugih ljudi koji su bitni za kulturu Zagreba i Hrvatske, a da istodobno sve to bude zanimljivo i gostima koji žele upoznati lokalnu kulturu.”
Canopy je novi Hiltonov brend koji je u Zagrebu otvoren prošle godine kao drugi na svijetu i od tada, kako ističu u hotelu, pozicionirao se kao “čuvar kvartovske povijesti koji važne trenutke iz prošlosti čuva od zaborava.” Upravo vođeni tom idejom Franić i Šekoranja uhvatili su se, kako priznaju, nimalo lakog posla koji je trajao gotovo godinu dana. Ujedno je to i prvi hotel koji su zajedno sa svojim studijom dizajnirali u gradu u kojem žive.
“Projekt je bio jako zanimljiv jer smo se prvi put našli u situaciji da dizajniramo nešto gdje je potpuno sve određeno. Imali smo slobodu u zadanim okvirima, bio je izazov kako proširiti te okvire i uklopiti se u priču”, ističe Dean Franić.
Saša Šekoranja dodaje kako je to bio proces na duge staze i puno se usklađivalo. “Ovo nije jedan od tipičnih Hiltonovih hotela, a projekt se puno mijenjao u hodu. Tema hotela je bila da bude lokalan i drugačiji od drugih. Hiltonovi su hoteli, kad ih zamišljamo, za poslovne ljude, a ovaj je više koncipiran za mlađe goste. Iz hotela su inzistirali da ono što je lokalitetu blisko da se ponovi u hotelu: od grafita koji su nekad bili tu pa su maknuti do poda kakav nalazimo u mnogim zagrebačkim starim zgradama u centru. Na samom smo ulazu htjeli napraviti oglasni stup, koji je dio naše mladosti. Dočekuje nas tako Josipa Lisac i Dnevnik jedne ljubavi.”
Uloga namještaja
Franić i Šekoranja bili su nadahnuti velikim osobama čije su naslijeđe nastojali pretočiti u dizajn hotela. Vodilo se računa o svakom detalju pa su čak i kokteli inspirirani Teslom i Penkalom, a u knjizi je i recept kako ih pripremiti.
“Odlučili smo kreirati vlastito tumačenje i osloniti se na svoje viđenje stvari.” Namještaj je igrao značajnu ulogu u stvaranju atmosfere, ali i umjetnost. U dizajnu kreveta, kako doznajemo iz knjige, koristili su jedan od simbola Hrvatske, kvadrat, no i jedno od najpoznatijih djela suvremene umjetnosti zaigranu kockastu skulpturu Vjenceslava Richtera. Posveta Kožariću i njegovom Prizmeljenom Suncu, koje je jedan od simbola grada, velika je kugla smještena u prostoru ispred dizala. “Slične kugle se nalaze na još dva mjesta u Zagrebu pa smo na našoj odlučili prikazati vizuru grada.”