Opskurna rasvjeta, muškarci sa šeširima sjede u krčmi uz drvene stolove, kartaju i piju, neki su od njih već poklekli i zaspali na stolu od umora i alkohola. Sve je puno dima, s njima u društvu obično sjedi samo jedna, često laka dama. Ponekad je to i gospođica iz finijeg društva. Lica su muškaraca često natmurena, ozbiljna, žućkasta, u istoj su odjeći u kojoj su cijeli dan radili...
Vrhunac na početku
Ovako izgleda atmosfera na slikama Marijana Trepšea nastala u ključnom razdoblju njegova stvaralaštva kad je umjetnik sazrijevao 20-ih godina prošlog stoljeća. Trepše je, naime, jedan od onih slikara koji su svoj vrhunac dosegli u mladosti, odmah nakon Likovne akademije, a visoko podignutu ljestvicu držao je kroz sljedećih deset godina.
Najbolja je svoja djela, naime, ovaj umjetnik napravio kada je bio mladić. Nakon toga svi su Trepšeovi radovi osrednji, kada ih se promatra u duhu vremena. Uostalom, tad se i više okreće scenografiji. Sve to možemo pratiti i na retrospektivi koju je u Umjetničkom paviljonu ovom umjetniku priredio Zvonko Maković, a koja će se za javnost otvoriti u nedjelju u podne.
Nakon umjetnikove smrti Trepšeov opus nije bio dostojno obrađen. Na retrospektivi u Umjetničkom paviljonu možemo pratiti i neke do sada nepoznate radove, sakupljene mahom iz zbirki privatnih kolekcionara. Trepše je, naime, poput svojih generacijskih kolega, Milivoja Uzelca i Vilka Gecana, kolekcionarima drag umjetnik.
Rad u Pragu
Protagoniste svojih slika portretira u Pragu, gdje je boravio zajedno s ovom dvojicom umjetnika. Uzelac je ljubitelj lijepih žena, hedonist koji ne oklijeva uživati u životu, a Vilko Gecan njegov je najbolji prijatelj koji dolazi u Prag na Uzelčev nagovor: Uzelac mu je, naime, iz Praga slao na dopisnim kartama reprodukcije i crteže. Dijelili su sve, pa i modele, poput lijepe Pražanke Tušike.
Jedan od glavnih im je uzora Miroslav Kraljević. No, dok Kraljević u Parizu svojim slikama i crtežima opisuje imućniju gospodu u društvu kurtizana, kod Trepšea i njegovih kolega često je riječ o najnižim slojevima ljudi, onima koji balansiraju na rubu egzistencije, smještenih u praškim gostionicama.
Utjecaj filma, ponajviše ekspresionizma i Fritza Langa, nije mogao zaobići niti Trepšea: deformacija lika, ukošeni stolovi, dramatične perspektive, prizori posuđeni s filmskog platna, u službi su pokazivanja egzistencijalne nelagode boravka u prostoru, tjeskobe i straha.
Suzdržana erotika
Nismo tako imali do ove izložbe prilike vidjeti sliku “Mladić u kavani: Pjesnik za kavanskim stolom”: lik očajnog izraza, grčevitih gesta i drugih koščatih prstiju.
Nekoliko je omiljenih umjetnikovih tema koje Maković na izložbi slaže jedne pokraj drugih. Među njima je i ženski akt.
No, erotika je kod njega puno suzdržanija nego kod primjerice vatrenog Milivoja Uzelca. To se može vidjeti i na umjetnikovom autoportretu sa suprugom: on je odjeven, ona je naga, no kao da nije putena, njezina je nagost više u službi kompozicije nego u službi hedonizma. Puno je više erotike u portretu “Žene s crnim čarapama”, ili prizoru gdje su u kavani dva lika priljubljena jedan uz drugi: muškarac je u tamnom odijelu, žena razgolićenih grudi.
Slično vrijedi i za prizor nage žene sa sluškinjom.