IZLOŽBA

Od umiljatih, nježnih i koketnih životinja do predatorskih bića

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 22.10.2019. u 11:40

Robert Auer naslikao je mačku s ljepoticom u crvenom “Portret Anny Auer Katalinjak” (gore lijevo), mačke Stipana Tadića i Izvora Oreba (gore desno i dolje lijevo), rad Đure Sedera (dolje desno)

 

Kada je, svojedobno, u samoborskoj Galeriji Prica održana izložba na temu pasa, proizašlo je iz te izložbe poprilično zanimljivih tema. Moglo se, primjerice, onako uopćeno zaključiti da su neki od najmoćnijih ljudi hrvatske povijesti umjetnosti imali iste pasmine, doge. Različito su ih, doduše, prikazivali, Izidor Kršnjavi, slikar, ali i jedan od najmoćnijih ministara kulture u povijesti, svoju je dogu, a zapamćeno joj je i ime, Fingal, prikazivao kao umiljatu, nježnu životinju, Ljubo Babić, slikar i prvi ravnatelj Moderne galerije, istu je pasminu, dogu, za koju je jednako bio vezan, naslikao, pak, napetu, spremnu za akciju. Mnogi su suvremeni slikari čije su slike s motivima pasa, bilo kao glavnog protagonista, bilo kao jednog od više protagonista na slici, pokazane na izložbi, Bane Milenković, Tomislav Buntak, i sami vlasnici pasa.

Izložbu su priredile Snježana Pavičić i Dajana Vlaisavljević. Šest godina kasnije, iste su autorice napravile izložbu na temu mačaka, u istoj galeriji, samoborskoj Galeriji Prica, i ta je izložba netom otvorena. Neki od umjetnika i na izložbi o mačkama slikaju svoje kućne ljubimce, primjerice, kako se može pročitati u popratnom katalogu, na autoportretu je Zlatko Kauzlarić Atač sa svojom mačkom.

Moglo bi se, dakle, na temelju slika lako zaključiti tko je od umjetnika tzv. dog person, a tko cat person, tko više voli mačke, a tko pse. Naravno, to nije centralna tema izložbe. Neki mačke portretiraju isključivo kao modele, kod drugih je to vrlo osobna tema. Tema je svakako zanimljiva, no zajedničko je i jednoj i drugoj izložbi da djela pozvanih umjetnika variraju u kvaliteti. Više su se, dakle, bazirali na samoj temi. Iako je kvalitetnih radova više nego na izložbi o psima. Pa i zbog desetak se dobrih djela valja uputiti ka Samoboru. Mačka je važna i u svjetskoj povijesti umjetnosti, naravno, što bi bila Manetova “Olimpija” bez tamne mačke na krevetu, ispod nogu nagog modela, spremne na skok. No, kustosice su se fokusirale na domaće životinje.

Rad Ivana Kožarića

 

Kronološki, jedan od najstarijih primjera kustosice su pronašle u “Mrtvoj prirodi s mačkom”, 1873., djelu animalističke slikarice Clementine Nielssen Leder, slikarice slabije poznatoj široj javnosti, inače, iz Gradskog muzeja Varaždin. Temom mačaka bavio se i Kršnjavi, no ne prikazuje ih umiljato poput doge, već su to to predatorska bića, bića kao iz noćne more, što se najjasnije može vidjeti u “Pet studija mačjih glava”, oko 1874. godine. Bilo bi efektnije da se u postavu ovaj rad usporedio s nježnim studijama mačića iz pera Nikole Mašića.

Jedan od najzanimljivijih primjera na izložbi iz sektora je primijenjene umjetnosti, crna je to mačka koju je na plakatu za Diogenes napravio Frano Branko Angeli Radovani. Mačka ima naizgled sporednu ulogu na grafici Vilka Gecana, inače grafičke mape “Ropstvo na Siciliji”. Na grafici su petorica svećenika, i mačka u desnom kutu. Robert Auer naslikao je mačku s ljepoticom u crvenom, “Portret Anny Auer Katalinjak”, obje su na slici ljupke i zavodljive. Jednako je koketna mačka na slici Bogumila Cara, kao i kod Antuna Masle koji je pokazuje s ogledalom.

Na drugoj Maslinoj slici hrpa se mačaka, koloristički raznobojnih, popela na drvo, na suhe grane koje su ostale bez lišća. Od dubrovačkih majstora svakako vrijedi izdvojiti i Đuru Pulitiku, koji slika mačku, sretnu, uz bačvu u kojoj su se prosule srdele. Marijan Trepše slika za to doba učestalu temu, prizor iz kavane, no, dok u pozadini kartaju, u prvom je planu žena s mačkom. Božidar Rašica naslikao je Kostu Strajnića s mačkom.

Pisali smo o otkriću vitraja Vaska Lipovca “Žena s mačkom”, koja stoji na samom početku njegova opusa, a na kojoj je Zvonko Maković prepoznao prvo prijelomno djelo u opusu ovog umjetnika. Izložena je, u Samoboru, skica za taj vitraj 1955. godine. Od naivnih umjetnika, a ima ih poprilično, istaknimo djelo koje potpisuje Ivan Večenaj, “Pupava Jana”, 1962. godine. Mačke su one koje bježe sa slike Krste Hegedušića “Proštenje u mom selu” iz 1927..

Sjajan je crtež koji se provlači kroz mnogo godina, kasnije se, naime, i dovršavao, “Mačke” Ivana Kožarića. Tri su mačke pokazane s leđa, datiraju između 1971. i 2002. . Pisali smo već jednom o tom radu, iz zbirke je Biškupić, bile su te tri mačke na izložbi animalistike koja je bila pokazana u Modernoj galeriji.

Izložena je i slika Marije Ujević Galetović, s motivom mačke, no nema nažalost njezinih skulptura s ovom temom. Podsjetimo kako je ova kiparica protagonistica nagrađivanog filma “Mačka je uvijek ženska” (Meštrović i Vujasinović). Šteta je da nema mačke koju je pod nazivom “Klon” naslikao Vlado Kristl devedesetih. Autorice pišu da nije nažalost bilo budžeta za transport iz Pariza, pa su izložile reprodukciju, jer su smatrale da je važno da se vidi. Od suvremenih autora izlažu Denis Krašković, Stipan Tadić (Road Kill), Đuro Seder, Svjetlan Junaković...

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo