IZLOŽBA

'ORAŠAR - NAJLJEPŠA BOŽIĆNA BAJKA' Povijest čuvenog baleta kroz vrijedne artefakte iz svjetskih kazališta

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 11.11.2016. u 12:26

Posebno su poglavlje izložbe Orašari u obliku figure vojnika, koji su često i predmet kolekcionarske strasti, posebno oni iz 18. i 19. stoljeća

Državni muzej za kazalište i glazbu iz Sankt Peterburga prvi put je inozemnoj instituciji posudio artefakte sa sanktpeterburške praizvedbe baleta Orašar, i ovi će se predmeti moći pogledati na izložbi koja se 27. studenog otvara u zagrebačkom MUO, a predstavljena je jučer na konferenciji za novinare.

Među posuđivačima za izložbu “Orašar - najljepša božićna bajka” je i Zaklada milanskog Teatro alla Scala - na izložbi će biti kostimi za Orašara iz 1967. u koreografiji Rudolfa Nurejeva. Raskošne kostime od čipke, tila, metalnih žica, perja, potpisuje grčki slikar i kostimograf Nicholas Georgiadis. Stižu i djela iz Državnog baleta iz Berlina - publika će moći vidjeti predstavu izvedenu prije tri godine, inače, rekonstrukciju izvornog baleta iz 1892., te naposljetku i djela iz Kolekcije Belinde Wright i Jelka Yureshe.

Vila šećera

Iako su u kolekciji bračnog para i kostimi iz predstave izvedene u venecijanskom Teatro la Fenice, u Zagrebu ćemo vidjeti kostime s Londonskog festivalskog baleta, među kojima je i plavi kostim za Belindu Wright, u ulozi Vile šećera (premda je ova uloga bila zamišljena za ružičasti kostim, zvijezda si je mogla priuštiti boju koju je željela).

Od domaćih izložaka su prikazi scenografije i kostimografije za izvedbe baleta u zagrebačkom HNK, te povijesni dokumenti iz Arhiva Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU.

Što se tiče našeg podneblja, malo je u široj javnosti znano da je jedan od najvažnijih slikara ekspresionizma Marijan Trepše, poznat po slikarskim prizorima iz krčmi, napravio scenografiju za balet “Orašar” koji je izveden na pozornici zagrebačkog HNK 9. svibnja 1940. Skice za scenografiju nisu pronađene, kao i još neki drugi Trepšeovi slikarski radovi. Nisu pronađene niti skice za kostime, tako da se o izgledu baleta može naslućivati kroz usmenu predaju. No, poznato je tko je bila koreografkinja predstave iz 1940. - Margareta Froman, primabalerina moskovskog carskog baleta koja je u Zagreb stigla dvadesetih godina prošlog stoljeća, zajedno s trojicom braće, plesačima Maksimilijanom i Valentinom te slikarom Pavelom. Nije, dalje, poznato zašto Pavel nije scenografiju radio za drugu izvedbu, no on je autor prve scenografije iz 1931. Margareta Froman pojedine prizore iz “Orašara” u Zagrebu postavlja već 1923., a prvu predstavu 1931. Nakon uspjeha baleta u Zagrebu pozivaju je u milanski Teatro alla Scala da prvi put u toj kući postavi “Orašara”, premijera je održana u veljači 1938, uslijedile su ovacije. U MUO ćemo vidjeti i originalan ugovor Teatro alla Scala s Margaretom Froman za postavljanje ovog baleta na talijanskom (“Lo Schiaccianoci”).

Titov rođendan 

Osim “Orašara” iz 1940. kustosica izložbe Arijana Koprčina spominje izvedbu  povodom rođendana Josipa Broza Tita 1952., u kojemu je, tumači, na snazi bila “zanimljiva prilagodba novom političkom poretku - preobrazbom Badnje večeri, koja je u originalu, u proslavu dječjeg rođendana”. Među scenografima se spominje Zlatko Bourek, među autorima plakata Nada Falout, posebno je poglavlje posvećeno skicama za kostime Ike Škomrlj, iz njezine vlastite arhive.

Posebno su poglavlje izložbe Orašari u obliku figure vojnika, koji su često i predmet kolekcionarske strasti, posebno oni iz 18. i 19. stoljeća

 

Od međunarodnih izložaka, oni povijesno najvrijedniji datiraju u 1892. pred Božić, kada je bila i prva izvedba ovog baleta koji je kako tumači kustosica “već tada nosio sve odlike uspješnog marketinškog koncepta usmjerenog prvenstveno široj publici što su već prve kritike zamjerale”. Jedna od učestalijih kritika bila je da to nije “balet nego spektakl”. Balet je naručio direktor Carskih kazališta Ivan Aleksandrovič Vsevoložski, da se izvede nakon opere, kao ozbiljnog dijela programa. Vsevoložski je i autor nacrta kostima za balet, čiji će se originali moći vidjeti na izložbi.

Oko prve izvedbe bilo je mnoštvo intriga, neke je podatke o predstavi povijest krivo tumačila, a tek se u novije vrijeme otkrivaju istine oko autorstva zahvaljujući Rolandu Johnu Wileyju s Harvarda. Prema novijim istraživanjima veći se dio autorstva pripisuje Levu Ivanoviču Ivanovu. Ivanov je bio i suradnikom Mariusa Petipe koji je, dijelom, osmislio balet, surađujući s Čajkovskim. No, Petipa je morao van zemlje zbog ljubavne afere sa suprugom dužnosnika iz francuskog veleposlanstva, ali se i razbolio te ubrzo i umro, i Ivanov stupa na scenu.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo