U sklopu benediktinskog samostana na otočiću Lokrumu kraj Starog grada u Dubrovniku nedavno je otvorena izložba Lokrumske legende.
Zapravo jedan neobičan muzej, gotovo da možemo reći “rasklopni“, stvoren za jednokratnu upotrebu unutar zaštićene kulturne baštine.
U tri tjedna izvedbe i tri mjeseca priprema arhitekti studija Ecoing s koautorima drugih struka transformirali do tada nekorišten prostor u podrumu samostana u mjesto za izložbu.
Uzbudljiva prošlost
Kao teme izdvojene su dvije autohtone legende.
Prva je o Rikardu Lavljeg Srca za kojeg legenda kaže da je imao brodolom pokraj Lokruma na povratku iz križarskog rata te se zavjetovao sagraditi zavjetnu crkvu na kopnu na kojem se spasi te u konačnici davanju novaca za gradnju katedrale u Gradu na nagovor Dubrovčana.
Druga je legenda o životu i gospodarenju benediktinaca koji su sagradili samostan i boravili na Lokrumu od 11. do 18. stoljeća kad su ga odlukom pape Pia VI napustili i u zoru prokleli Benediktinskom kletvom.
- Izložba je osmišljena sa svrhom edukacije posjetitelja Lokruma o bogatoj i uzbudljivoj prošlosti otoka koja je puna legendi - kaže arhitektica Ivana Dabrović, čiji je studio Ecoing autor i producent izložbe uz podršku Grada Dubrovnika i Rezervata Lokrum te drugih koautora.
Arheološki ostaci
Za obilazak treba oko pola sata. Izložba je u podrumskom dijelu samostana na prostoru veličine 200 kvadrata, s tri prostorije različitog karaktera. Ulazak u glavnu dvoranu je kroz lučni otvor koji je manjih dimenzija nego svod rampe pa je sam pomalo tajanstven, a potom se stupa u tunel srednjovjekovne atmosfere. Tu je svjetlosna instalacija s video, zvučnim i mirisnim efektima koji pripremaju posjetitelje na ulazak u glavne teme legendi.
Glavna prostorija podruma ima kameni lučni svod i zemlju na podu te arheološke ostatke nekadašnjeg podruma benediktinaca za koji se pretpostavlja da su služili za čuvanja bačvi vina. Da bi se dvije teme odvojile, u glavnom prostoru samostana s lučkim kamenim svodom i zemljanim podom definiran je koncept izložbe koji poštuje zatečeno stanje na način da je izložba postavljena na podnoj platformi odmaknutoj od zidova koja je svjetlosno označena i nosi prostornu instalaciju s panelima.
Ovdje je predstavljena priča o Rikardu Lavljeg Srca s ilustracijama koje je nacrtao poznati ilustrator Sretan Bor i interaktivnim filmom o križarskim ratovima. Na tom dijelu izložbe se čuje zvuk mora i slijedi iznenađenje u vidu pomične podne platforme koja se klacka ovisno koliko posjetitelja stoji na njoj.
- Kao vrhunac izložbe napravljeno je veliko prijestolje od vodootporne šperploče, podest na koji se posjetitelj penje i gleda izložbu - opisuje Ivana Dabrović.
Bazen od čelika
U zadnjoj prostoriji platforma nosi mali bazen u crnom čeliku u kojem je efekt vode za pojačanje dojma filma o benediktinskom prokletstvu koji se projicira na kamenom zidu. Platforma vodi u najmračniji dio izložbe gdje se prikazuje dramatični film o Benediktinskom prokletstvu s kletvom koju ponavljaju, “Neka je proklet svaki koji pribavi Lokrum za osobno uživanje!” zbog prodaje njihova otoka bogatim Dubrovčanima.
Na povratku posjetitelji prolaze kroz tunelsku prostornu instalaciju iz koje se odvajaju paneli o gospodarenju benediktinaca na Lokrumu, a između njih su arheološki kameni nosači.
Dočaran je benediktinski red, red crnih kukuljica koji je skroman i jednostavan s geslom “Moli i radi”. Samostan je bio i osmatračnica, smješten prema otvorenom moru iz kojeg su oni čuvali Dubrovnik te spašavali brodolomce. Zanimljivo je i da naziv Lokrum potječe od latinske riječi acrumen, a označava kiselo voće, agrume, što govori da je na otoku od davnina bilo stabala limuna i naranača, kao i u cijelom dubrovačkom kraju. Prve su lokrumske, korisne vrtove posadili benediktinci u 11. stoljeću.
Maksimilijan i Carlota
Na kraju izložbe je “Ispovjedaonica” sa zvučnom molitvom na latinskom i knjigom priznanja u kojem posjetitelj mogu napisati svoje grijehe i dojmove.
Autorica teksta legendi izložbe je arheologinja Ivona Michl, film potpisuje Kinoteka, a grafički dizajn Oaza. Uz dvije glavne teme izložbe postoje i druge legende koje su bile predstavljene lani.
Primjerice ona da u 19. st na otok dolazi Maksimilijan Habsburški s princezom Carlotom, no stiže ga prokletstvo, u Meksiku i biva ubijen. Za njegovo vrijeme samostan koji je nakon velike trešnje u Dubrovniku 1667. godine ponovo sagrađen, pretvara se u ljetnikovac s predivnim Maksimilijanovim vrtovima te stazama oko otoka.
Legende kažu da je tu boravila i Sisi te da su njeni biseri ostali na dnu mora.