U kinu Europa u sklopu Subversive festivala otvorena je izložba francuskog fotografa Philippea Grasa koja pokazuje prizore snimljene 1968. godine, u svibnju, na ulicama Pariza, bilo portrete sudionika kao što su Jean-Paul Sartre, Aimé Césaire ili Julian Beck, bilo događaje među kojima su zauzimanje Sorbone ili teatra Odéon, bilo masa na ulicama. Također, i kulminaciju navedenih događaja u noći 24. svibnja te revolucionarne godine.
Fotografije su, inače, pronađene u Grasovim arhivima tek nakon njegove iznenadne smrti u 65. godini života, prije desetak godina. Gras je imao mnogo izložbi, no ove snimke za života nije nikad izlagao, a naknadno spekulirati zašto posve je bespredmetno. Fotografije su crno-bijele, izloženo ih je četrdeset i tri, točno onoliko i koliko ih je i ostalo iza Grasa, a naziv je izložbe “U srcu svibnja”.
Izložba je putujuća, u Zagreb je stigla nakon Atene posredstvom Francuskog kulturnog instituta i bit će otvorena do 23. svibnja. Godina 1968. inače je i naslovna tema festivala, Subversive ove godine, poznato je, vrlo slabo financiran od države, no snalaze se kako umiju, gostuje npr. ponovno i Terry Eagleton.
U svakom slučaju, Grasova izložba možda vam neće odmah upasti u oči po ulasku u predvorje kina Europa, malo je sa strane, no kad počnete pažljivo proučavati izložene fotografije, a po njih je nekoliko jedna uz drugu na pojedinom panou, postat će vam brzo jasno da imaju sve što je potrebno za vrhunsku fotoreportažu: način na koji vjerno prenose emociju s ulica, kao i naelektriziranu atmosferu, kao i smisao za kadar. Također i objektivnost profesionalca, iako je sasvim jasno iz fotografove biografije da je Gras vjerovao u to što bilježi. Jeana-Paula Sartrea, primjerice, snimio je na Sorboni tijekom njegova govora 20. svibnja.
Pozadina je tamna, znameniti je filozof je zagledan u daljinu, zamišljen i odlučan istodobno. Tada mladić, 28 mu je godina, i freelancer, Gras se našao na svim pariškim lokacijama na kojima se fotoreporter trebao naći, snima kako studenti improviziraju i drže se za ruke pred policijom, djevojku sa studentskim novinama Revoltes, pojedina lica na velikom protestu na stadionu Charlety, potom kako prosvjednici pale vatru na ulicama u noći u kojoj sve kulminira, one koji su ranjeni, gužve za pojedine namirnice, potporu štrajku radnicima automobilske industrije (stoje uz spaljeni automobil) i sl.
Uz fotografiju na kojoj su improvizirana vozila Crvenog križa može se pročitati da je tadašnje ministarstvo unutarnjih poslova tvrdilo da su vozila “prepuna mikrofona i špijuna”. Svakodnevica i duh vremena jasno su vidljivi i preko mnogih natpisa na ulicama. Jedan grafit jasno daje do znanja da je protiv kapitalizma. Više je grafita na kojima piše CRS=SS: taj je slogan postao simbolom događanja 1968., a inače je preuzet od štrajka rudara 1947. i sl.