'LICA KOJA POZNAJEM'

PATRICIA KIŠ O IZLOŽBI ZLATKA KESERA Žestoki ciklus samozatajnog buntovnika hrvatske art scene

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 27.11.2018. u 16:43

Goran Mehkek / CROPIX

 

U Gliptoteci HAZU do 23. prosinca može se pogledati izložba Zlatka Kesera “Lica koja poznajem”, slike na kojima je umjetnik radio posljednje dvije godine. Izložbu sam obišla pola sata prije otvaranja, susrela sam umjetnika u prostoru, na upit je li zadovoljan kada sve ove radove vidi u postavu na jednom mjestu, odgovorio mi je da su kod njega uvijek prisutne sumnje.

Keser je umjetnik koji se i nakon tako duge karijere ne prestaje preispitivati, autor koji sebi nikad nije dozvolio da bude samozadovoljan, i to se na njegovim radovima i vidi.

Uvijek izvan struja, ovaj je umjetnik svojevrsni buntovnik hrvatske scene, koji vrlo rijetko istupa i u javnost. On je i profesor na kojeg su generacije studenata svojedobno čekale, pauzirale i po godinu dana, kako bi studirali baš kod njega, i koji je ostavio traga na generacije koje su došle. Jedan od primjera nedavna je izložba Jadranke Ivaniš Yaye u Galeriji CEKAO-u, među mnogima.

Goran Mehkek / CROPIX
 

“Lica koja poznajem” nisu doslovni portreti, već zabilješke lica koja umjetnik susreće po gradu, iako se jedan rad čini gotovo kao autoportret, a na rijetke uz crtež dopisuje olovkom svojevrsno pojašnjenje, primjerice “Curica iz tramvaja broj 6” ili “Žena šahovskog igrača”, za koju i navodi kako ga je inspirirala znamenita partija Botvinika i Keresa iz 1948. godine.

Šah je u temelju nekih Keserovih radova, podsjetimo na izložbu u Galeriji Kranjčar kojoj je crtežima i instalacijama vizualizirao razne ishode šahovskih partija. Kao ljubitelju ove igre, razne su mu se kombinacije znale javljati i u snu, on ih je popratio specifičnim koloritom, “odigrao” je mnoge šahovske partije crtežom. Na novoj izložbi su, uz slike, pokazani i Keserovi dnevnički zapisi ispisani rukom, koji se većim dijelom odnose na stvaralački proces, iako ima i osobnih zabilješki. Kao i umjetnikovi slikarski i crtački radovi, tako su i poneki dnevnički zapisi šifrirani.

Radovi pokazani u Gliptoteci HAZU crteži su na golemim površinama papira, koje stvara vrlo različitim tehnikama, među kojima su akrilne boje, pasteli, ugljen, kreda, tuš i sl. Nije, dakle, riječ o konkretnim licima, već o raznim raspoloženjima, dominiraju tmurna. Sam je rekao da se u ciklusu koji je prethodio ovom obračunao sa zlom.

Goran Mehkek / CROPIX
 

Sa Zlatkom Keserom pričala sam prošle godine, kada je dobio Grand Prix za slikarstvo, na temelju radova koje je izložio na Bijenalu slikarstva u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika. Tada mi je rekao da svaka “nagrada puca po autoru da ga ubije”. Nije ga ubila, dapače. Njegov je novi ciklus jednako žestok kao i prethodni radovi, ako ne i žešći.

Izdvajamo