IZBOR NAJBOLJIH FOTOGRAFIJA

PHOTODAYS: Izložba na kojoj nema lošeg rada, a jedan od pluseva su mlade nade

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 15.10.2019. u 08:07

Prvu je nagradu za portret dobila Anya Miroshnichenko, ruska fotografkinja, za ciklus Femininity Vulgaris, u kojemu preispituje odnos prema ženskom tijelu

 

U Muzeju za umjetnost i obrt za vikend je otvorena izložba najboljih fotografija koje su odabrane na natječaju rovinjskih Photodaysa. Birao ih je žiri kojim je predsjedao Hrvoje Slovenc, koji se nakon studija na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu odlučio za fotografsku karijeru, koliko mi je poznato živi u New Yorku, a studirao je na Yaleu. I upravo sam se preko Photodaysa upoznala s radom ovog fotografa, kroz ciklus “Home theatre” u kojemu je, kroz diptihe, snimao ljude kako žele drugima pokazati da žive, na jednoj, a kako uistinu žive, na drugoj fotografiji.

Rovinjski Photodaysi, kojima je na čelu Denis Rendić, već postoje neko vrijeme, u međuvremenu su se sami fotografi organizirali pa imaju veću vidljivost kroz još nekoliko festivala osim ovog, ali i Galeriju F8 Akademije dramske umjetnosti koju su u otvorili, no paralelno su, treba reći, i Photodaysi razvijali svoj profesionalizam.

U Muzeju za umjetnost i obrt, na izložbi, dakle, pobjednika Photodaysa, nećete moći pronaći lošu fotografiju. Drukčijeg su predznaka, nešto apstraktnije, poput primjerice pejzaža prošlogodišnje pobjednice natječaja, beogradske fotografkinje Sonje Žugić, koja na izložbi ima zasebnu prostoriju, ili pak, konkretnije, s većom naracijom za sobom, pa će što će vam se više svidjeti ovisiti o vašem afinitetu, no lošu fotografiju nećete pronaći. Postoji više kategorija: moda, dokumentarna fotografija, arhitektura, umjetnički koncept, Akt/tijelo...

 

Ima i nekoliko imena mlađe generacije iz Hrvatske, koje zasigurno spadaju među najjača koja su se u posljednje vrijeme pojavili na sceni. O Denisu Butorcu, novoj fotografskoj zvijezdi, i fotografijama s kolinja u Slavoniji, estetski namještenim i upečatljivim, već smo pisali jer su ti radovi bili na već nekoliko izložbi pa i u Beču, no ovaj je autor na izložbi prisutan u dvije kategorije. U kategoriji moda osvojio je prvo mjesto crno-bijelim fotografijama za kolekciju “Diferit” modne dizajnerice Ivane Janjić. Doduše, moram priznati, poprilično mi je nategnuto da su njegove fotografije s kolinja, u popratnom katalogu se može pročitati, u kategoriji “Akt-Tijelo”, bilo bi uputnije da su u kategoriji umjetničkog koncepta.

Od mlađih domaćih autora pažnju svakako vrijedi obratiti i na Bartula Pejkovića, čiji smo rad “Concrete jungle”, crno-bijele, gotovo klasične fotografije, no s određenim pomakom, gdje snima čovjeka, pojedinca, u sklopu urbanističkog kompleksa Split 3, iz ptičje perspektive, imali prilike vidjeti svojedobno i na samostalnoj izložbi u HDLU.

 

Treće je ime, od mladih autora, Ivan Buvinić, koji snima, u ciklusu nazvanom “Stigma”, romsko naselje Josip Rimac, na rubnom djelu Slavonskog Broda.

 

Kroz fotografiju približava svakodnevicu romske manjine, pružajući drugačiju sliku od one, nažalost, još pune stereotipa. Buvinić je jako mlad, tek je na drugoj godini fotografije, već je u međuvremenu dobio nagradu i na Bijenalu hrvatske mlade fotografije. Treba spomenuti i ciklus pejzaža Marka Novosela. U svakom slučaju jedan je od pluseva ovogodišnjeg Photodaysa da je tih nekoliko mladih autora prepoznalo i istaknulo.

Slovenc u uvodnom tekstu tumači kako su birali fotografije koje nadilaze samo reprodukciju, one koje sadrže jasan stav autora, pozivaju na širi dijalog.

Od stranih autora, a gledajući kroz taj kontekst, spomenimo fotografije koje snima napuljski fotograf Alessio Paduano, kroz detalje, poput slomljenog telefona, bilježi život izbjeglica koji čekaju što će s njima biti, u napuštenoj zgradi na periferiji Bihaća.

 

U kategoriji akt/tijelo prvu je nagradu odnio Milan Giles, iz Nizozemske, prikaz ljudi koji su u potrazi za svojim rodnim identitetom, ali i u procesu fizičke tranzicije.

Stanislava Novgorodtseva u ciklusu, pak, “Otok Krim”, u sklopu kojeg citira istoimeni distopijski roman Vasilija Aksjonova, snima ovaj otok, u središtu političkih sukoba, kroz jednu drugačiju prizmu. Kako izgleda L’Aquila deset godina nakon strašnog potresa snimio je Claudio Cerasoli, čime je odnio prvu nagradu u kategoriji arhitektura. Prvu je nagradu za portret dobila Anya Miroshnichenko, ruska fotografkinja, za ciklus Femininity Vulgaris, u kojemu preispituje odnos prema ženskom tijelu. U kategoriji umjetnički koncept pobijedile su Bénédicte Kurzen i Sanne de Wilde.

Izložba, u svakom slučaju, vrijedna preporuke. Traje, doduše, poprilično kratko.

Više na Jutarnjem...


Tagovi

Izdvajamo