Studio Silvija Vujičića u nekadašnjoj je upravnoj zgradi tvornice Tekstilstroj koja je sagrađena 1930-ih godina. Prostran radni prostor (130 četvornih metara) s velikim i prozračnim prozorima koji osvjetljavaju cijeli atelje u dvorištu donjogradske građevine okupira cijeli zadnji kat. Umjetnik ima sitotiskaru, vlastiti tunel za sušenje grafika i dva asistenta koji mu pomažu u produkciji radova.
Skice za monografiju
Radi puno. Prijepodne stvara, a nakon toga radi na arhiviranju podataka za monografiju. Iako ima 33 godine, njegov je opus dovoljno raznolik i bogat da monografija ne treba čuditi: zanima ga mnogo toga, od etnološkog proučavanja boja do botanike, od odjeće do fotografije, od grafike do kostimografije.
Prvo je diplomirao dizajn tekstila i odjeće na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, a zatim grafiku na ALU kod Miroslava Šuteja. Odslušao je i predavanja na Filozofskom, smjer povijest umjetnosti, jer mu je, kaže, uvijek važan širi kontekst u stvaralaštvu.
Bilješke za buduću monografiju bogate su i opsežne, pune detalja: od zapisa i skica sve do ostataka radova, kao što su crne rukavice koje je koristio u radu “Parfem”, kad je u galerijskom prostoru transformiranom u laboratorij producirao mirise od izlučevina tijela posjetitelja. Fascinira njegova pedantnost i minucioznost u radu. Boje poznaje kao malo tko. U MSU je, na nedavnoj skupnoj izložbi, izložio rad koji je pokazao kako nastaje kardinalski crvena boja, zbog koje su se vodili ratovi. Autor je uvezao specifične ženke kukca Dactylopius coccus, od kojih se dobiva spomenuta nijansa crvene, a ekstrakt boje iz njihovih tijela postupno je bojio zastor u izložbenom prostoru.
Dijalog s Richterom
U svojim se radovima bavi prolaznošću, transformacijom i promjenom materije, njegove su produkcije izuzetno kompleksne, a kaže da mu je u radu najvažnija ideja: “Nakon te ideje slijedi gotovo traumatičan proces realizacije. I naposljetku olakšanje”. Sljedeći radovi koje priprema bit će u dijalogu s radom Vjenceslava Richtera u zbirci tog umjetnika na Vrhovcu.
plus 5 pitanja
U fokusu mog interesa su boje starih majstora, ali i naš folklor
Na zidu još stoje radovi s probijenim insektima, koje ste nedavno izložili na skupnoj izložbi u MSU. Jeste li zadovoljni kako je tamo tekao rad?
- Zastor se uz pomoć uređaja bojio punih trideset dana kako bi rezultirao željenom nijansom crvene. Zadovoljan sam i procesom i rezultatom... Naime, svaki od tih insekata ima žlijezdu koja čini oko trideset posto njezina tijela. Kada se žlijezda probije špenadlom, iz nje iscuri magenta crvena boja, ono što zovemo prirodnom crvenom. Nije, dakle, riječ o krvi.
U radu u galeriji Galženica proučavali ste nastanak boja. Pokušavali ste rekonstruirati postupak rađenja boje kakav su koristili i stari majstori.
- Ta je studija počela zanimanjem za boje u renesansnom slikarstvu i stilu tog vremena. Kultni Gentski oltar braće Van Eyck bio je savršen uzorak za analizu boja. Instalaciju kao svojevrstan produkcijski i istraživački dnevnik prati i umjetnička knjiga ‘Alkemijski poliptih’ s tekstom Sanje Cvetnić.
I sami dosta proučavate etnologiju.
- Povremeno kopam po nekim stvarima. Nešto mi se nekad otvori, onda tražim dalje. Pronašao sam tako zapise o bojama Ise Kršnjavog. On je, naime, sakupljao recepte za boje po slavonskim selima. Zanimljivo je koliko je hrvatski folklor nabijen simbolikom i magijom. Nažalost, većina običaja i predmeta iz folklora danas se reinterpretira kao kič.
U ateljeu stoji i poveći rad, svojevrsna fotografija na svili, koja prikazuje ljude koji plešu kolo. To smo nedavno mogli vidjeti i na billboardima, a motiv je i na ediciji majica za hostel Golly i Bossy. Upravo kao prijedlog spoja folklora i suvremenog?
- Početnu sam fotografiju za rad pronašao slučajno, na ulici u Splitu 2000. godine. Prikazivala je ljude kako se drže za ruke kao da plešu kolo, no zapravo stoje mirno i svojim tijelima formiraju slova riječi: Tito. Izdvojio sam ‘slovo O’ i na taj način izolirao taj lokalno nepopularni i pomalo okultni ples Kolo.
Puno se bavite i botanikom, biljkama. Vaš rad ‘Ispod tratinčica’, tratinčice koje rastu naopako, prodan je u Essl kolekciju. Kako se održava?
- Rad prati manual o održavanju te se tako može ili održavati na životu u izložbenom prostoru ili po potrebi izložbe ranije uzgojiti, odnosno rekonstruirati.