“U svojem radu uvijek nastojimo istaknuti da naši korisnici nemaju samo ograničenja, nego i brojne sposobnosti, talente i interese koje treba poticati. Oni mogu ravnopravno i ravnomjerno sudjelovati u svim segmentima života, pa tako i u likovnom stvaralaštvu”, kaže Ružica Stipčić, ravnateljica Rehabilitacijskog centra Zagreb, u sklopu kojeg danas svoja otvara prva inkluzivno-umjetnička galerija u Europi.
Svečano otvorenje galerije Orlovac, smještene na adresi Orlovac 2, zakazano je za danas u 13 sati, a prva izložba naslovljena je “Lica i naličja”.
“Oko dva mjeseca smo radili na slikanju lica i portreta prijatelja i drugih ljudi iz života naših korisnika, pa smo se tako zapravo i odlučili za temu izložbe. Na našim likovnim druženjima ponekad radimo prema unaprijed određenoj temi, a nekada je tema slobodna. Nastojimo se maksimalno prilagoditi korisnikovim emocijama toga dana, dajemo im autonomiju, a naša je uloga samo usmjeriti ih”, objašnjava Blanka Stančić Puhak, likovna terapeutkinja u centru i, po novome, voditeljica galerije.
Tko sve slika
Kako kaže, korisnici centra iznimno uživaju u likovnom izražavanju, a ono im pomaže u cijelom nizu segmenata - micanju mentalnih blokada, podizanju samopouzdanja, učenju samostalnosti, poboljšanju interakcije s osobljem i okolinom općenito te poboljšanju grupne dinamike među njima i među osobljem.
Na prvoj izložbi galerije Orlovac izloženo je 18 slika u akrilu i kombiniranoj tehnici, čiji su autori Neven Novak, Leon Barić, Marina Kotur, Jelena Gvozdanović, Zdravko Krešić, Kristijan Žerjavić i Ranko Ćuća. Od sveukupno 600 korisnika centra, dvjestotinjak ih je uključeno u likovnu terapiju. Svatko od autora u procesu stvaranja je imao vlastitog mentora, nekoga od studenata ili profesora Akademije likovnih umjetnosti i Tekstilno tehnološkog fakulteta. “Suradnja s fakultetima traje već cijeli niz godina. Počelo je najprije na humanitarnoj razini, no vrlo brzo smo uvidjeli da ćemo prerasti taj stadij jer su neki od korisnika počeli stvarati djela koja su na umjetničkoj razini doista vrlo intrigantna. Razvijali smo njihove talente, surađivali s galerijama i uključivali se u različite umjetničke projekte, a onda je došla i ideja da kreiramo vlastitu platformu”, kaže Stančić Puhak.
Likovna kolonija
No, priča Centra za rehabilitaciju kao mjesta na kojem se potiče umjetničko stvaralaštvo počela je još davno prije, pa je tako, od 70 godina postojanja, njih čak 38 centar dom likovnim kolonijama. “Mislim da smo drugi u Hrvatskoj koji su počeli s takvim tipom terapije. Slikari su dolazili k nama i stvarali za korisnike, a onda smo uvidjeli koliko to znači našim korisnicima i počeli ih poticati da i sami što više krenu u stvaranje. Nastojali smo im što više približiti likovnost, a danas smo došli do toga da smo gotovo uvijek u mogućnosti pružiti korisnicima iskustvo rada jedan na jedan s umjetnicima”, objašnjava ravnateljica Stipčić.
Konačni cilj njihova rada je maksimalno uključivanje korisnika u zajednicu. Postižu to nizom programa i taktika.
“Posljednje tri godine nalazimo se u procesu deinstitucionalizacije i transformacije prema novom modelu rada. Prije smo bili kuća koja je imala institucionalni smještaj, no danas na području grada Zagreba imamo 21 stan u kojima borave naši korisnici. Želimo da žive baš poput nas - obavljaju kućanske poslove i žive s ljudima za koje su odabrali da im budu sustanari - a u naš centar dolaze samo na dnevne programe; psihosocijalne rehabilitacije i radne okupacijske aktivnosti”, kaže Stipčić.
U te aktivnosti spadaju i, na primjer, radionice izrađivanja ukrasa, koje će prodavati i u svojoj kućici na zagrebačkom Adventu, kineziterapija i druge sportske aktivnosti poput ping ponga, u kojem sudjeluju ne samo korisnici nego i djelatnici centra, ali i rad u raznim firmama.
Kvalitetni radnici
“Oko 40 korisnika radi u različitim firmama - DM-u, Francku, Jadran tvornici čarapa i drugima. Uz podršku radnog asistenta rade obično oko četiri sata, što je za njih vrlo korisno - uče se putovati do radnog mjesta, ostvaruju kontakte s ljudima iz radne sredine, osjećaju se vrijednima jer su sami zaradili novac, a i poslodavci se dobiju priliku uvjeriti da se radi o doista kvalitetnim i vrijednim radnicima”, kaže Stipčić.
A priliku za zaradu korisnici centra imat će i u svojoj novoj galeriji, jer će sva djela koja su izložena biti za prodaju.
“Do sada su ljudi doista pokazivali interes za njihove slike, žele ih imati. Najčešće se ne radi uopće o humanitarnoj prirodi prodaje, nego su ljudi doista fascinirani kvalitetom i intrigantnošću njihovih radova. Svaki bi umjetnik dao srce za takvo nešto”, kaže Stančić Puhak, te poziva sve zainteresirane da dođu na Orlovac vidjeti kako stvaraju najposebniji među umjetnicima.