Uživo, iz sata u sat, od jučer se može pratiti restauracija slavne Rembrandtove slike “Noćna straža”, iz 1642. godine, u Amsterdamskom Rijksmuseumu.
Riječ je o jednoj od najkompleksnijih restauracija u povijesti ove slike, ali i slika općenito. Ravnatelj amsterdamskog muzeja Taco Dibbits usporedio je obnovu s vojnim planiranjem, a na projektu će raditi čak dvanaest stručnjaka specijaliziranih za barokno slikarstvo. Razloge svoje odluke Dibbits je objasnio na sljedeći način: “Slika pripada čitavom svijetu, godišnje je dođe pogledati preko dva i pol milijuna ljudi.”
Oštećenja
Čitava se “Operacija Noćna straža”, kako je prozvana, može pratiti i na samoj lokaciji, gdje je slika postavljena u posebno dizajniranu staklenu prostoriju, ali i online, i naravno, zainteresirala je mnoštvo ljudi. Prošlo je više od četrdeset godina otkada je slika zarezana nožem. Naime, jedan nizozemski učitelj, u svojim srednjim godinama, oštetio ju je 1975. godine, rekavši pritom da to “čini za Boga”. Iako najveći, nije to bio jedini napad, nožem je već oštećena i 1911. godine, dok ju je 1990. netko pošpricao kemikalijom.
“Noćna straža”, podsjetimo, najpoznatiji je rad svjetski priznatog nizozemskog umjetnika. Sliku je naručio i platio gradonačelnik Amsterdama koji je bio na čelu i civilne vojske, Frans Banninck Cocq, i želio je da se ta vojska portretira, u originalnom je nazivu slike Cocqovo ime, Noćnom stražom prozvana je tek kasnije, u kasnom 18. stoljeću.
Slika je visoka gotovo četiri metra, široka četiri i pol, i teži 337 kilograma. Svjetski je priznata i po dramatičnoj upotrebi svjetlosti i sjene, koja je tipična za razdoblje baroka, no Rembrandt ju je usavršio, a i među prvima koristio na takav način. Na slici je radio nešto više od godinu dana. Stručnjaci iz amsterdamskog muzeja bili su zabrinuti za sliku iz mnoštva razloga.
Jedan od njih je, primjerice, to da je figura malog psa polako počela blijedjeti pa se jedva vidi, a i sam je ravnatelj rekao da u muzeju radi gotovo dvadeset godina, a neke dijelove slike nije nikada vidio. Nedostaje jedan veći dio slike, no nije poznato kad je on točno nestao. Tijekom Drugog svjetskog rata bila je sakrivena u jednoj spilji u Maastrichtu.
Milijunski projekt
Restauracija slike i istraživanje koje mu prethodi procijenjeno je na više milijuna eura. Uz pomoć kompjutera i najnovijih dostignuća na području restauracije istražit će se svaki detalj slike, kao i slojevi koji se nalaze ispod nje. To je najveći projekt vezan uz ovu sliku do sada. Samo inicijalno istraživanje trajat će deset mjeseci, a onda će odlučiti što i kako dalje. I sam proces prenošenja slike s mjesta na kojemu inače stoji u staklenu prostoriju posebno za restauraciju također se može pogledati preko web stranica amsterdamskog muzeja, koji je na ovaj način među ostalim sebi osigurao i popriličnu medijsku pažnju.