ART BRUT

SLAVKO KOPAČ Opus koji pripada vrhunskim dometima hrvatske i svjetske likovne umjetnosti

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 18.02.2014. u 12:14

Darovana zbirka je, prema umjetnikovoj želji, ratne 1993. godine stigla u Galeriju Klovićevi dvori, ondašnji Muzejski prostor, iz kolekcije Art brut iz Lausanne

Osječani će od petka imati priliku pogledati izložbu Slavka Kopača, koji je stvorio opus koji pripada vrhunskim dometima hrvatske i svjetske likovne umjetnosti, snažno obilježivši francusku i europsku likovnu scenu druge polovine 20. stoljeća.

Ovaj put biti će predstavljen u Galeriji Waldinger izborom iz donacije što je, prema umjetnikovoj želji, ratne 1993. godine stigla u Galeriju Klovićevi dvori, ondašnji Muzejski prostor, iz kolekcije Art brut iz Lausanne.

Iako brojčano nevelika (ukupno 70 djela), darovana zbirka antologijski predstavlja Kopačevo jedinstveno stvaralaštvo, istodobno blisko i nadrealizmu i informelu te najpotpunije izraženo u art brutu, odnosno vlastitoj i osobnoj njegovoj inačici. Kako u popratnom materijalu naglašava Iva Sudec Andreis, ova izložba stoga daje presjek opusa od prvih zagrebačkih veduta, kojima je po završetku Kraljevske umjetničke akademije u klasi profesora Vladimira Becića kročio u svijet hrvatskoga modernog slikarstva, preko akvarela i crteža iz godina provedenih u Italiji do krhkih sliko-skulptura, minijaturnih keramika i papirmašea iz šezdesetih godina, te slika i kolaža iz posljednjega razdoblja.

Već su Kopačevi rani gvaševi i akvareli (Savska cesta i Akvarel Zagreb iz 1938. godine) slobodniji u tretmanu po uzoru na neprikosnovene mu autoritete Račića, Kraljevića i Juneka. Upravo Juneku mladi Kopač ima zahvaliti što je, dobivši stipendiju francuske vlade za daljnje školovanje i usavršavanje u Parizu, osjetio Francusku i upoznao umjetničku metropolu.

Odlaskom u Italiju četrdesetih godina, iako još uvijek odan klasičnim tehnikama akvarela i gvaša (u neraskidivoj koegzistenciji s crtežom), sve se više priklanja nadrealističkim temama, spontanosti i unutrašnjem ritmu sasvim dokidajući postulate akademske umjetnosti.

Izdvajamo