Osječani će od petka imati priliku pogledati izložbu Slavka Kopača, koji je stvorio opus koji pripada vrhunskim dometima hrvatske i svjetske likovne umjetnosti, snažno obilježivši francusku i europsku likovnu scenu druge polovine 20. stoljeća.
Ovaj put biti će predstavljen u Galeriji Waldinger izborom iz donacije što je, prema umjetnikovoj želji, ratne 1993. godine stigla u Galeriju Klovićevi dvori, ondašnji Muzejski prostor, iz kolekcije Art brut iz Lausanne.
Iako brojčano nevelika (ukupno 70 djela), darovana zbirka antologijski predstavlja Kopačevo jedinstveno stvaralaštvo, istodobno blisko i nadrealizmu i informelu te najpotpunije izraženo u art brutu, odnosno vlastitoj i osobnoj njegovoj inačici. Kako u popratnom materijalu naglašava Iva Sudec Andreis, ova izložba stoga daje presjek opusa od prvih zagrebačkih veduta, kojima je po završetku Kraljevske umjetničke akademije u klasi profesora Vladimira Becića kročio u svijet hrvatskoga modernog slikarstva, preko akvarela i crteža iz godina provedenih u Italiji do krhkih sliko-skulptura, minijaturnih keramika i papirmašea iz šezdesetih godina, te slika i kolaža iz posljednjega razdoblja.
Već su Kopačevi rani gvaševi i akvareli (Savska cesta i Akvarel Zagreb iz 1938. godine) slobodniji u tretmanu po uzoru na neprikosnovene mu autoritete Račića, Kraljevića i Juneka. Upravo Juneku mladi Kopač ima zahvaliti što je, dobivši stipendiju francuske vlade za daljnje školovanje i usavršavanje u Parizu, osjetio Francusku i upoznao umjetničku metropolu.
Odlaskom u Italiju četrdesetih godina, iako još uvijek odan klasičnim tehnikama akvarela i gvaša (u neraskidivoj koegzistenciji s crtežom), sve se više priklanja nadrealističkim temama, spontanosti i unutrašnjem ritmu sasvim dokidajući postulate akademske umjetnosti.