.jpg)
Iako je bila riječ o slavnom fotografu, posjet Davidu Hamiltonu pokazao se relativno jednostavnim. Šarmantno selo Ramatuelle u južnofrancuskoj pokrajini Var sačinjeno je od uskih, neravno popločenih uličica s kojih se pruža pogled na duboko plavetnilo Azurnog mora.
Zbog svoje autentičnosti i obećanja ugodnog života, ali i blizine uzbudljivog okupljališta slavnih Saint Tropeza, Ramatuelle oduvijek privlači poznate umjetnike. Među njima je bio i britanski fotograf David Hamilton koji je ondje provodio svako ljeto od sredine šezdesetih godina. Budući da svaka kuća nalikuje jedna drugoj, pitamo slučajne prolaznike da nas upute u onu kojoj živi njihov neobični engleski susjed i oni nas spremno upućuju na tipičnu trokatnicu pastelne fasade. Nakon uporne zvonjave i izvikivanja njegovog imena, netko nam napokon otvara vrata. Hamilton, koji je u trenutku opisanog poslijepodneva već zašao u osmo desetljeće života, nije skrivao zadovoljstvo zbog neočekivanog posjeta. Sa mnom je Richard Lonsdale-Hands, britanski poslovni čovjek i slikar, otac slavnog britanskog dizajnera i slikara istog imena. Dvojica prijatelja dijelili su mnoge anegdotalne trenutke, provodeći život između Pariza, Londona i Saint Tropeza.
Kreativni nered
Dijele sjećanja iz šezdesetih i sedamdesetih, što je bilo zlatno doba Francuske rivijere, kada su se zajedno opijali roseom u čuvenom restoranu Club 55, na Pampelonne - glavnoj plaži Ramatuellea. Upravo u kući koja je, najblaže rečeno, u kreativnom neredu nastale su neke od najpoznatijih Hamiltonovih fotografija. Ondje je i njegov studio, u bordo tonovima i hipi stilu, u kojem su nastali nebrojeni aktovi koje mi pokazuje. Po stolovima su razbacani negativi koji prislanjanjem na prozorsko staklo otkrivaju sadržaj i stotine letaka s ranijih izložbi diljem svijeta. S poda se podižu tornjevi monografija, a slike i fotografije slavnih prijatelja sa zidova podsjećaju na neka druga vremena.
Uz Davida Hamiltona posljednjih godina uglavnom se vezao pojam kontroverze. Njegove slike mladih djevojaka - toliko mladih da su njihova nerazvijena tijela nagovještala prijelaz iz tijela djevojčice u tijela žene - ponavljano su etiketirane kao granica dječje pornografije, a njihova umjetnička vrijednost, koja mu je nekoć donosila ugled i slavu, zasjenjena je zgražanjem nad subjektom. Činjenica da su se neka od njegovih djela našla u zbirci otkrivenih pedofila nije mu išla na ruku. Ipak, prava noćna mora započela je kada ga je francuska radijska voditeljica Flavie Flament u svojoj knjizi optužila da ju je silovao kao djevojčicu. Danas 42-godišnja Flament tvrdila je da ju je Hamilton napao u nudističkom kampu Cap d’Agde nakon što ju je slikao, s dopuštenjem njenih roditelja. Uslijedile su optužbe još četiri žene koje su kao tinejdžerke bile njegovi modeli i navodne žrtve. Ipak, čitava je stvar ostala na podizanju medijske prašine, budući da, prema francuskom zakonu, nakon 38. godine optužbe za seksualno napastovanje maloljetnika odlazi u zastaru. Nagađanja nekih francuskih medija da je Hamilton počinio samoubojstvo kako bi izbjegao suđenje stoga nisu vjerojatne. Naime, pronađen je u svome stanu u šestom arondismanu u Parizu u petak u večernjim satima. Iako mu je hitna služba pokušala pomoći, ubrzo je umro. Tek po obavljanju analize obdukcije bit će jasno je li fotograf umro od posljedica infarkta ili si je sam oduzeo život.
Energičan duh
No, onog lijenog ljetnog poslijepodneva, kada smo u njegovom salonu s pogledom na mediteranski horizont popili čaj, kraj se činio dalekim. Iako se oprezno kretao po strmim stepenicama svoga doma, David Hamilton bio je u dobroj formi, tipičnoj za ljude energičnog duha. Iako je veći dio života proveo u Francuskoj, pobjegavši od “engleskih puritanaca” u dekadentnu Francusku prijelaza iz šezdesetih u sedamdesete, koja mu je pružila mogućnost da se izlazi svojim istovremeno romantičnim, erotičnim i dekadentnim prizorima mladih nimfi, ostalo je nešto vrlo englesko u izgledu Davida Hamiltona, u načinu na koji je govorio se, šalio se i oprezno davao komplimente.
Bio je vidno zadovoljan što mu se ukazala prilika pokazati svoje radove, za koje se od početka milenija sve manje pitalo. Njegovo doba bilo je vrijeme hipija, kada se na golotinju, ljubav i umjetnost gledalo otvorenije nego danas. Na sve optužbe o neprimjerenom ponašanju sa svojim modelima imao je samo jedan odgovor - optužio je Flavie Flament da za “15 minuta slave narušava njegov ugled”. Za nekoga kroz čiji je objektiv snimljeno stotine nagih žena, djevojaka i djevojčica, Hamilton je djelovao konzervativno i vrlo pristojno, tako da je naš posjet djelovao poput posjeta dragom djedici iz susjedstva.
Propušteni ručak
Unatoč ograničenjima koje pruža treća životna dob, nije odustajao od svojih omiljenih rituala, uključujući višesatne ručkove u Clubu 55. Ondje je dočekivan na jednak način kao na vrhuncima svoje slave kada su njegove fotografije bile hit na naslovnicama vodećih časopisa. Zajedno s monografijama koje je objavljivao i izložbama na kojima je izlagao, osigurale su mu ne samo međunarodnu slavu, nego i pozamašno bogatstvo. Hamilton se okušao i u filmu; režirao je nekoliko filmova s naglašenom umjetničkom notom i erotiziranom atmosferom, poput filmske verzije izložbe njegovih slika. U spomenutom Clubu 55 uvijek bi ga dočekao njegov omiljen stol i piće s vlasnikom Patriceom s čijim je roditeljima tulumario na jednoj od brojnih zabava na plaži. Svi su tada bili tu, i Brigitte Bardot i Alain Delon, njegovi sunarodnjaci Mick Jagger i Twiggy, nepoznate ljepotice i prvoklasni playboyi. U tom svijetu njegova romantizirana erotika i način na koji je slavio tijelo žene u svim njegovim fazama bila je dobrodošla. Pred kraj života preostala su još samo zrnca dobrodošlice koje je spremno prihvaćao.
Posljednji put čula sam glas Davida Hamiltona ljetos, preko telefona. Upravo je objedovao s Richardom i pozvao me da im se pridružim. Pomislila sam da je to sjajna prilika za intervju. Složio se, iako mi se činilo da je više zainteresiran za dugi, zabavni ručak u svom omiljenom restoranu nego za klasični intervju. Poslijepodne se primicalo kraju i pomislila sam da je možda bolje ostaviti ručak-intervju za neki drugi put. Zbog tog mog osobnog propusta, lista pitanja, koja mi je negdje ostala sačuvana, ostat će neodgovorena.