U Hrvatskoj vaš rad poznajemo više po performansima, spominjete se i u knjizi Suzane Marjanić o povijesti hrvatskog performansa. Kako ste se odlučili na medij slike, koje izlažete u zagrebačkoj Galeriji Josip Račić?
- Nakon diplome više me interesirao medij performansa, prostornih intervencija i instalacija. Od 1993. radio sam i živio u Hrvatskoj, a 2006., povratkom u Suboticu, započinjem ciklus slika kojima sam želio objediniti koncepcijske i izvedbene aspekte u slikarskom mediju.
Branko Franceschi u predgovoru izložbi “Slike” spominje performativnu metodu slikanja kruženjem oko platna. Jesu li sve slike nastale na taj način?
- Da. Točnu poziciju slike određujem nakon sedamdeset posto postavljenih elemenata. Naziv rada dajem nakon nekoliko dana po završetku slobodnom kombinacijom brojeva i slova.
Koliko je estetika ulične umjetnosti te stripa utjecala na vas?
- Generacija sam kućnih računala ZX Spetruma, tako da je strip bio sastavni dio subkulture osamdesetih, a poetika ulične umjetnosti me zainteresirala preko break dance i hip hop kulture.
Diplomirali ste kod Ante Kuduza na zagrebačkoj Likovnoj akademiji. Koliko je utjecao na vas?
- Imali smo dobru komunikaciju u smislu metoda kako istražiti svoju istinu. Za njegovu klasu sam se odlučio jer nije inzistirao na umjetničkom istraživanju u jednom mediju.
Na čelu ste Galerije Vinko Perčić u Subotici. Kojim principom birate umjetnike za izlaganje?
- Galerija je osnovana kao stalni postav dijela kolekcije doktora Vinka Perčića, a značajniji dio svoje zbirke je poklonio Zagrebu i nalazi se u Klovićevim dvorima. Izložbama balansiram između različitih umjetničkih poetika i praksi.