Spremni smo za ‘dobrog duha’ na ulicama Zagreba

U devedesetim mi je godinama ipak malo teže nego u osamdesetima - govori umjetnik Ivan Kožarić koji je prije nešto više od mjesec dana proslavio 90. rođendan, a kojeg smo posjetili u njegovom stanu u Vukovarskoj ulici. Ma, devedesete su zapravo nove osamdesete, kažemo velikom kiparu koji je u fantastičnoj formi. Svakodnevno odlazi u še-tnje, srećemo ga u gradu, radi na novim projektima, a i brine se o svojem ateljeu koji se cijeli nalazi u stalnom postavu Muzeja suvremene umjetnosti.

Tračnice između krakova

Razlog našeg posjeta inicijativa je da se postavi njegova javna skulptura iz 1971. godine. Skulptura bi, kako je zamislio umjetnik, bila visoka oko 30 metra, i stajala na razkrižju između Vukovarske i Savske ulice, a tračnice od tramvaja, kao i cestovni promet, prolazili bi između njezina dva kraka. Iako je nastala prije četiri desetljeća, po svojim organskim oblicima podsjeća na forme kakve danas rade proslavljeni arhitekti Zaha Hadid ili Frank Gehry. Skupltura se inače zove “Nazovi me kako hoćeš”, a njezin bi je karizmatični autor mogao gledati i s prozora svojeg stana.

Veliki kipar

Inicijativu za postavljanje skulpture pokrenuli su Kolekcija Marinko Sudac i Virtualni muzej avangarde, prvi odgovori počeli su pristizati, no projekt je još u povojima. Kožarić kaže kako bi bio presretan da ovaj rad napokon bude i realiziran. Poznavatelji njegova opusa predloženu skulpturu ubrajaju u njegove najmaštovitije i najhrabrije radove, a konkurencija je je uistinu velika budući da je Kožarić veličanstveni kipar.

‘Prizemljeno Sunce’

Budući da je projekt na samom početku ne zna se točno koliko bi sve koštalo, no prema prvim procjenama, riječ je o otprilike dvije tisuće eura po četvornom metru. Cijela je skulptura, naime, zamišljena od aluminija.

Kožarićeve skulpture u javnom prostoru dobro bi nam došle jer po pitanju javnih skulptura, općenito u Hrvatskoj ali posebno u Zagrebu, jako slabo stojimo, a malo koji kipar razumije javni prostor poput Ivana Kožarića. On je, ustalom, i autor naših najboljih plastika: “Prizemljenog Sunca”, djela koje je nastalo iste godine kada i zamišljena gigantska skulptura, i A. G. Matoša.

Skulptura “Prizemljeno Sunce”, podsjetimo, prvo je stajala ispred HNK, a prva reakcija prvog prolaznika, nakon što je postavljena, bila je sljedeća: zaustavio je, iznerviran, svog fiću, i lupio skulpturu nogom. Od tada ova skulptura ne prestaje provocirati javnost i živi svoj samostalan život, a Galeta je o njoj i snimio film.