IZLOŽBA ČIKOŠ SESIJE

Sve Beline žene: supruga Justina, sluškinja Dora, Slava Raškaj..

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 17.01.2012. u 21:04

Neja Markičević/CROPIX

U doba kada je Bela Čikoš Sesija bio na vrhuncu svoje karijere, jedan je kritičar napisao kako cijeli život slika jednu te istu ženu. No, nije bio u pravu. Bela Čikoš Sesija slikao je nekoliko žena. Za neke se znalo već tada, za druge je kasnije otkriveno tko su. Sve ćemo ih, posredno ili neposredno, vidjeti na velikoj retrospektivi koja se sutra otvara u Umjetničkom paviljonu.

I Ljerka Šram

Bela Čikoš Sesija najčešće je slikao svoju sestričnu, kasnije i suprugu Justinu Raymann. Poznaje je od najranijeg djetinjstva, cijeli je život zaljubljen u nju, a iako je bila jako sramežljiva i samozatajna, lijepa je Justina imala puno povjerenja u bratićev, odnosno suprugov talent pa su ostale sačuvane i brojne fotografije na kojima mu pozira gola. Bila je model za umjetnikove mitološke kompozicije, ali ju je i slikao kako bi zabilježio teme koje su ga u tom trenu okupirale, poput ljubavi između majke i djeteta (rodila mu je dva sina). I kad je ne slika direktno, slika žene koje na nju sliče.

Njihova zajednička sluškinja Dora također mu je znala pozirati, ona je žena golih grudi na jednoj od prvih poznatih Čikešovih kompozicija, “Judita i Holoferno”.

Jednu je poznatu damu, glumicu Ljerku Šram, slikao posredno. Naime, na slikama je zapravo prepričavao veliku ljubav koju njegov prijatelj, liječnik i književnik Milivoj Dežman, osjeća prema ovoj karizmatičnoj glumici. “Dežman je našao suosjećajnog slušatelja u ‘čudaku’, diskretnom šutljivcu slikaru Beli Čikošu”, zapisao je Josip Horvat.

Drama u ateljeu

Naknadno je otkrivena i Čikoševa ljubav sa slikaricom Slavom Raškaj , koju je ispočetka podučavao u svom ateljeu.

U doba njihove velike ljubavi nastaju neki od njegovih najpoznatijih radova iz ciklusa “Inocentija”, za koji je umjetnik sam rekao kako je riječ o njegovom najjačem ciklusu. Iza tamnih zavjesa, u umjetnikovom ateljeu u kojemu je primao malo koga, budući da je bio iznimno povučen, zbivala se prava ljubavna drama.

No, veza postaje teška i upravo zbog Slave Raškaj slikar odlazi u Ameriku, zajedno sa svojom obitelji i obitelji svog prijatelja Roberta Auera. “Dječak sa slamnatim šeširom” prvi je rad koji nastaje nakon dolaska u Ameriku. Nedavno ga je, za samo 25 tisuća kuna, otkupila Moderna galerija, i moći će se također vidjeti u Umjetničkom paviljonu.

U paviljonu je i slika koju je Čikoš naslikao zajedno sa Slavom Raškaj, on je bio zadužen za kompoziciju, ona za boju, a koja prikazuje Rektorat u Zagrebu.

Autor izložbe Tonko Maroević i kustos Stanko Špoljarić odabrali su za izložbu 150 slika. Bela Čikoš Sesija bio je iznimno plodan autor, živio je dugo i iza sebe je ostavio više od tri tisuće radova (prema monografiji umjetnika, autora Vinka Zlamalika, iz 1984).

Za neke se zna gdje su, drugima je, nažalost, izgubljen svaki trag. Na izložbi ćemo tako vidjeti i poznatu “Pietu”, koja se nalazi u Modernoj galeriji, ali i umanjenu verziju ovoga rada iz jedne privatne zbirke iz Lovrana, do ove izložbe nepoznatu. Malo je poznat i simbolički akt sa crvenom pozadinom iz 1911. Crvena boja kod Čikoša najčešće je simbol strasti koje protagonisti njegovih slika nerijetko prolaze.

Vidjet ćemo pejsaže koje je slikao dok je bio na studijskom putovanju u Napulju, kao što je njegova kuća u Bosco Tre Case, koja spada u jače dionice pejsažnog dijela.

Model mu je, inače, osim spomenutih, bila i sestra Jelka, koja se kasnije udala za kipara Rudolfa Valdeca. Pretpostavlja se da je Valdeca upoznala preko njega, budući da nisu bili iz obitelji koje je imala bilo kakve veze s umjetnošću.

Dapače, Bela Čikoš rođen je u obitelji vojnika, a njegovom je ocu Sesija dodano uz prezime nakon hrabrosti u jednoj bitci. I Bela je, poput svoje braće, krenuo istim putem, bio je i nagrađivani mačevalac. Ostaviti vojnički poziv i prihvatiti se umjetnosti odlučio je tek u svojim kasnim dvadesetim godinama.

Dječak uz leš

Tu se mogu tumačiti i brojne nesigurnosti iz njegove mladosti: i kad bi na samom početku djelovanja nadišao akademizam, poslušao bi, kako je jasno iz današnje perspektive, pogrešne savjete Izidora Kršnjavog, i vratio bi se na početak. Tek nakon prijateljstva s Bukovcem, rješava se tereta prošlosti.

Na jednom mjestu vidjeti “Walpurginu noć”, “Kirku”, “Penelopu”, studiju za Penelopu, portrete, potresnu “Mrtvačku stražu” gdje dječak stražari uz leš, cijelu dramu koja se odvija na slici “Odisej ubija prosce”, užitak je za likovne sladokusce.

Eksplicitni erotski crteži na izložbi

Na izložbi će se u posebnim separeima, tako da se promatraju kroz male rupice, kao svojevrsni izložbeni peep show, moći pogledati i erotski crteži Bele Čikoša koji nisu do ove izložbe bili pokazivani javnosti, iako je bilo poznato da postoje. Nisu datirani pa se ne zna kad su nastali. Narudžbe erotskih crteža od poznatih slikara bile su česte među pripadnicima više klase u razdoblju kad je Čikoš djelovao.

Izdvajamo